Kako je sezona grijanja u punom jeku valjalo bi prisjetiti mještane Mraclina na potrebu održavanja uređaja za loženje i dimovodnih instalacija (dimnjaka). U prilici smo slušati vatrogasce o povećanom broju intervencija gdje je uzrok požara zapaljenje dimnjaka. Nedavno je u Auguštanovcu izgorjelo krovište obiteljske kuće te nastala velika šteta, a i sa drugih strana stižu vijesti o učestalim požarima dimnjaka koji nastaju zbog nečišćenja istih.
Potrebno je održavati uređaje za loženje, posebno peći na lož ulje jer kod takvih uređaja sloj čađe debljine 1 mm povećava potrošnju goriva i do 5%. Korisnici plinskih uređaja za grijanje trebaju jednom godišnje servisirati uređaj jer se produkti sagorjevanja plina ne osjete mirisom poput dima, a izuzetno su opasni te mogu dovesti do trovanja, često i sa tragičnim posljedicama (nedavno u Zagrebu.
Najbolje vrijeme da se uređaji pripreme za sezonu su ljetni mjeseci ili prije jeseni dok još nema grijanja. Ovlašteni dimnjačar za Mraclin je Dimnjačarski obrt „DIM“, vl. Dorotić Željko, telefon:01/6215029.
Da si osiguramo miran san, čađu iz dimnjaka van.
Vaši vatrogasci.
Tekst:Mijo Cvetnić
Cijelo ljeto i cijelu jesen učenici škola u Rakitovcu, Mraclinu, Buševcu i Vukovini skupljali su plastične čepove i u prosincu su ukupno skupili 330 kilograma. Čepovi su poslani Udruzi oboljelih od leukemije i limfoma Hrvatske koja je u zamjenu za njih dobila novce za skupe lijekove koji su potrebni za liječenje.
Za kilogram plastičnih čepova, Nacionalni park Krka darovao im je dvije besplatne ulaznice. Tako su ih skupili 660. Djeca će na izlet na Krku na proljeće, a pridružit će im se i Klub umirovljenika školnika kojima su darovali 50 ulaznica.
Kako je i najavljeno prije par dana, u prostorijama Nove Grabe održan je sastanak čiji su ishod s nestrpljenjem očekivali svi kibici mjesnog nam nogometnog kluba. Opće je poznato da situacija u klubu i nije presjajna (a kaj se bumo lagali). Dobrih duša u vidu sponzora sve je manje i zbog stanja u Lijepoj nam našoj a i zbog žara koji je utrnuo.
Dosadašnji predsjednik Marijan Vinetić sudjeluje u radu već dugi niz godina. Nema valjda funkcije koju naš Marjanček nije odradio i probao. Sigurni smo, uz malo bolju podršku koja je izostala od ključnih mu ljudi i ova bi misija bila “successfully completed“. Što iz tih razloga, što radi bolesti, najviše nade i truda za buduće rukovođenje, uložio je u angažman mlađe generacije koja je u nogometnim vodama prilično golobrada. Ali zavrtit’ ću film nekoliko godina unatrag kako bi današnje stanje pokušao objasniti bar približno.
Mnogima nad glavom (kao i u onim stripovima) visi upitnik, gdje je Mladen Galeković, zašto ga više nema, zašto je iznenada „nestao“? Da bismo taj odgovor dobili u cjelini, trebalo je biti s njim, bar u blizini. Ako ne prethodnih 30 godina i više, od kada je sebe nesebično davao i živio za voljeni klub, onda barem zadnjih 10. Isto kao i u njegovom PPS-u, Mladen je tih godina bio prisutan na svim akcijama, svim događanjima oko i u klubu, bilo infrastrukturnim, kadrovskim oko dovođenja novih igrača ili radu s mlađim selekcijama i slično.
Cijelo mjesto i okolica diskutira, svatko na svoj način, većina uglavnom sa strane, neki pričaju vječnu: „Kak’ je negda bilo“ ali glavnina se naravno prisjeća elana koji je svojom pojavom u sve unosio gospodin Galeković. Elan da, nisam rekao novac namjerno, jer svi znamo koliko se je davao svih tih godina. To ne treba posebno napominjati niti je on to ikad volio, čak je i branio da se to govori. Mogao je bez problema platiti deset ljudi i reći im idite tamo i dajte da to štima. Nije ga to zanimalo. Njegova želja je bila da on pomogne ali da obavezno u klubu bude uključeno čim više ostalih istaknutih mještana i poslovnih subjekata, na ovaj ili onaj način, svaki prema svojim mogućnostima. Da cijelo selo diše s klubom i njegovom podrškom kao jedno biće, da to bude pravi mjesni klub. Imao je naime podršku dvadesetak ljudi koji su to shvatili i pratili ga ali od onih koje je godinama čekao da s uključe i shvate njegovu poruku (što bi njemu posebno značilo) nije bilo odaziva. Još kad se krenule zlonamjerne kritike za igrače, priča o Mladenu Galekoviću kao dugogodišnjoj lokomotivi NK Mraclina, na veliku žalost svih nas lagano je išla kraju. NK Mraclin je postojao i prije, postojat će vjerujemo prema današnjem sastanku koji je održan u klubu još dosta godina, ali ime Mladena Galekovića (bez obzira vrati li se on ipak opet u klub ili ne na bilo koji način) u povijesti će ostati zapisano zlatnim i samo zlatnim slovima!
Vratimo se današnjoj situaciji. Večeras je bio sastanak na kojem je napravljen rezime stanja i kako sada stvari stoje, kandidat za sljedećeg predsjednika je Goran Vukašinec. Glavna osobina koja Gorana ističe kao dobrog kandidata svakako je njegova sadašnja velika aktivnost u nekoliko društava, a posebno mladost i sposobnost da za sobom povuče tu cijelu svoju generaciju koja će ga pratiti u predstojećim planovima i akcijama. Uz njega će i dalje ostati dosadašnji “stariji” članovi Damir Cvetko-Cec, Marijan Vinetić, Vinko Galeković, Igor Kovačić, Zvonko Fabijančić (neka se ne ljute ako sam neke izostavio) i naravno nezamjenjivi Dario i Ivan Zgurić. Damir Cvetko navodno, već ovaj tjedan ima razgovor sa Mariom Štoosom kao kandidatom za trenera koji ima podršku i od igrača. Za sve te ljude, za njegovu novu ekipu i iskusne članove, sto posto će jedan od najtežih zadataka u budućnosti biti – pronaći potencijalne sponzore.
Želimo im puno sreće, uspjeha i sposobnosti u tome!
Godišnja izvještajno-izborna skupština trebala bi se održati 06.02.2015. godine i Uprava vjeruje da će odaziv biti u velikom broju.
1926. godine osnovana je Škola narodnoga zdravlja, kasnije imenovana po dr. Andriji Štamparu. Prema tome, ove godine će se slaviti 90-ta obljetnica.
Jedan od najčešće spominjanih uspjeha Škole narodnog zdravlja je asanacija Mraclina.
Tom prigodom objavljujemo pjesmu Stjepana pl. Čunčića:
Naša Zgrada
Baš sred sela bara mrska,
Krka su ju onda zvali.
Da je vu nje bolest bila,
Mraclinci to nisu znali.
A vu selu ništa bolje,
Beteg ide, smrt ne pita.
Kog zebere tom je iti.
Gdo bu delal naše polje?
Sušica če koga zgrabi,
Mislilo se, ne mu spasa.
Pomoč došla je zdaleka,
Od gospona svetskog glasa.
Andrija mu bilo ime.
Po domači kak Jandraš.
Štampar su ga isto zvali,
Rodom strajnski, v srcu naš.
On je rekel: dejte ljudi,
Dost’ je bilo ove muke.
Penezi su moja briga,
Trebam samo vaše ruke.
Te bolesti leka najti,
More samo mudra glava.
Da bi doktor dojti mogel,
Treba njemu hiža prava.
Tomu treba puno mesta.
Grunta ne štel nigdo dati.
Gde je Krka prije bila,
Tu bi mogla hiža stati.
Da je bilo lehko, ni.
Muž se dela ne boji.
Još ni došla druga zima,
Naša Zgrada več stoji.
Delati ak’ nemreš više,
Il’ ti ni do nikog jela,
Doktor Hlopek lek prepiše,
Iglu dava pak Anđela.
Vu nedelu, još i lepše.
Sviraju nam tamburaši.
Cicibani to su dečki,
Vsi ih znaju, kej su naši.
A za Zgradum noč je tiha,
Nebo vedro, mesec žut.
Tu sem negda, još se sečam,
Kušnul deklu prvi put.
Skoro nam je to propalo,
Kaj su naši stari stekli.
Več i vrba s krova rasla.
Kaj bi drugi o nam rekli?
Kulko košta? Gdo te pita!
Župan Kožić več broji.
Još i lepša nek je bila,
Naša Zgrada pak stoji.
Za prigodu otkrivanja spomen ploče Dr. Andriji Štamparu
4. listopada 2008. spjevao
Prema riječima predsjednika Marijana Vinetića, u srijedu će se u službenim prostorijama NK Mraclina održati ključni sastanak o daljnjem funkcioniranju kluba.
U rad kluba su se aktivnije uključili mlađi članovi: Goran Vukašinec, Marko Kos, Blaž Galeković, Vinko Galeković i među njima bi se navodno trebalo dogovoriti novo čelništvo koje bi imalo logističku i svu stručnu podršku od sadašnjeg.
Tada će biti donijeta i odluka o novom treneru koji će uz većinu sadašnjih igrača, raspolagati i nekim prinovama čiji se status završno koordinira.
Potaknut našim člancima o Mraclincima žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, Davor Galeković-Šera javio je kako ima pouzdanu informaciju o svome stricu.
Zlatko Galeković (Francekov) je sigurno tog jutra bio u logoru Kerestinec i Davorov otac Vlado Galeković ga je vidio te se tada oprostio s njim. Zlatko mu je dao sat za oproštaj i rekao da ukoliko se ne vrati, neka u znak sjećanja zauvijek ostane kod njega. Zlatko se je pripremao za Križni put i pretpostavlja se da je završio u Jazovki.
Jazovka je prirodna jama (kosturnica) kraj sela Sošica u koju su 1943. partizani bacili 250 ubijenih hrvatskih vojnika, a tijekom 1945. komunistička je vlast ubijala i u jamu bacala zarobljene vojnike i civile. Od medijskog otkrića Jazovke 1990. svake se godine, u nedjelju najbližu 15. svibnja, slavi spomen-misa za poginule.
Davor se nada da će (ukoliko postoji netko od živih svjedoka), to biti potvrđeno ili demantirano kako bi se saznala prava istina.
Prema tome ispravniji popis je sljedeći:
Stradali kao pripadnici domobranskih i ustaških postrojbi :
1. Vid Drvenkov rođ. oko 1918.g. (seoski sluga čuvao seoske svinje i krave)
2. Franjo Galeković (Ožinov -Antunekov),sin Antuna, r. 1918.g., bio domobran, umro u bolnici u Banja Luci
3. Fackov sin, r. 1921.g. – sin Mije Cvetnića poginuo u Legiji
4. Lacko Galeković (Dušekov), poginuo 1943.g. kao ustaša
5. Antun Cvetnić, r. 1921.g. sin Mije (Vukov), poginuo kao ustaša
6. Zlatko Galeković, (Francekov), bio tada student medicine, upisao se u ustaše, ubili ga partizani i završio u Jazovki
Stradali kao civili:
1. Stjepan Klečić, r. oko 1918.g., sin vaktera (željezničara ) bio majstor za glazbala, otjerali ga ustaše jer je navodno surađivao s partizanima, obješen je u Stupniku
2. Mijo Vujnović, Vujčov, rođen u Kurilovcu , priženjen u Mraclin, radio je na željeznici, Kozaci ga objesili u Mraclinu, smatrajući ga suradnikom partizana
3. Ljudevit Cvetnić, zv. Ludvec Mamulin, radio u pošti, Kozaci ga objesili u Mraclinu smatrajući ga suradnikom partizana
4. Kata Cvetnić, r. Kovačić, (Mamulina), ubili je Kozaci zajedno sa suprugom Ljudevitom
5. Franjo Križanić, sin Vida, tapetar po zanimanju, u Mraclinu su ga ubile ustaše, smatrajući ga suradnikom partizana
6. Pavao Kos, sin Jakoba (Jakopov), r. 1920.g., poginuo od njemačke topovske granate u svojoj kući 1943.g.
7. Ljudevit (Ferdo) Kos, (Jakopov), r. 1919.g. poginuo od njemačke topovske granate u svojoj kući 1943.g., zajedno s bratom,
8. Mato Kos (Zvonarov), preminuo nakon što su ga pretukli Kozaci
9. Petar Galeković , sin Filipa, (Dušekov ), Nijemci su ga odveli u raciji kada je imao samo 16 godina te je nestao u Njemačkoj,
10. Drago Godinić , sin Ivana, nestao kao mornar u njemačkoj vojsci
Stradali kao pripadnici partizanskih jedinica:
1. Josip Križanić (Pezenerčev), sin Franje , stradao u izravnoj borbi, rođ. 1925.g.
2. Lacko Galeković, r. 1917.g., sin Imbre, poginuo 1943.g.
3. Vlado Bartolin, sin Frenje (lugara), r. 1918. ili 1919.g.
4. Josip Galeković (Buševčanin), r.1917.g., poginuo 1944.g. (bio je pismen i načitan), a moguće je da su ga ubili i sami partizani
5. Dragutin Kovačić (Jerbekov), r. 1925.g. , objesile su ga ustaše u Maloj Buni
6. Franjo Kovačić (zv. Icek), r. 1925.g., sin Stjepana (Kokotanov)
7. Mijo Augustić, r. 1921.g. pristupio je ustašama i otišao u partizane koji su ga ubili smatrajući ga ustašom
U ratu odvedeni i ubijeni:
1. Janko Štuban (Peruša), stric od svećenika kojemu je brat bio ustaša
2. Jana Stipčić, kći Janka Štubana
3. Ivan Cvetnić, (Franekov), r. 1917. Ili 1918.g., ubili ga partizani 1944.g.
4. Stjepan Cvetnić (Bregus), r. 1920.g., kao civila ubili ga partizani 1944.g.
5. Antun Veznarović, lugar, u šumi ga ubili partizani
Odvedeni na Križni put te se nisu vratili:
1. Mijo Križanić (Okekov) r. 1921.g.
2. Nikola Kos, r. 1916. ili 1917.g., sin Imbra (Sučev)
3. Miško Kos, r.1921.g., sin Mare (Mijačkov), bio ustaša
4. Andrija Lesinger (stariji) , šuster, bio se doselio u Mraclin, bio je ustaša, imao je sina Josipa, krojača
5. Franjo Kos, r. 1916.g., sin Slave (Miškecov), unuk Janka Galekovića Ožininog, smatran ustašom
6. Antun Kos, r. 1917.g. sin Slave (Miškecov), smatran ustašom
7. Vlado Kos, r. 1920.g. sin Slave (Miškecov), smatran ustašom
8. Marko Kos, r.1915.g. kći Kate (Drvenkov), bio ustaša
9. Vid Kos, kći Kate (Drvenkov), bio domobran
10. Pavao Thaler , bio veterinar, ustaša, supruga mu je bila učiteljica
11. Mato Kos, r. 1914. ili 1915.g., (Katunčev), bio je ustaša
12. Štuban, zvan Belec Musekov, bez navođenja imena
13. Pavao Cvetnić, r.1920.g., zv. Pavel, (Mikin)
14. Antun Kovačić, r. 1916. Ili 1917.g., šuster, muž Drage Kovačić – Pančerove
15. Blaž Štuban (Števulin), r. 1916. ili 1917.g.
16. Janko Štuban, r. 1921.g. (Blažev)
17. Franjo Štuban, (Pakačov)
18. Stjepan Štuban, r. 1923.g. sin Franje (Fijoklin)
19. Mirko Lučan, supruga mu je bila Mara, bio ustaša,
20. Josip Cvetnić (Điđekov), bio je vojnik, r. 1.1.1904.g
Nestali u preokretu 1945.g. tako što su odvedeni iz svojih domova i ubijeni:
1. Janko Kos (Kolegin otac), Miškecov, bio je tada već starija osoba
2. Mato Stipčić, r. 1920.g. (Babičin), bio je civil
3. Franjo Kos, r.1919.g., sin Nikole, (Ritakov), bio civil
Stradali poslije rata:
1. Franjo Crnić, zv. Ibek, sin Imbra, bio osuđen na zatvorsku kaznu od pet godina, umro u zatvoru
2. Lacko Štuban, mladomisnik, ubijen nakon rata u dobi od 27 godina, jer mu je brat bio u ustašama
3. Bara Križanić (možda Kos), sestra Antuna Križanića (Ionica Rulčev), partizanka, nestala u njemačkom logoru
Jana Zadravec r. Čunčić rodila je 08.01. u 0.30 sati u bolnici u Petrovoj sina Mihaela.
Mama Jana i Mihael su dobro.
A i tata Goran je dobro.
Istu večer kod dede i bake Čunčić radosni događaj se i proslavio.
Najljepši dan svakog čovjeka je rođenje njegova djeteta ili unuka, u skladu s tim danom naša redakcija želi puno sreće u životu Vama i Vašoj bebi!
