U pripremi 11. Turopoljska kobasijada
„Teri Turopolec najbolšu kobasu dela“, znat će se nakon 11. Turopoljske kobasijade koju priprema Plemenita opčina turopoljska u Kurilovcu 19. ožujka 2016. godine.
Zaprimanje uzoraka je od 18 sati te kobasičari trebaju priložiti tri komada uzorka (oko 30 dkg). Sudionici moraju potpisati i uvjerenje da je meso veterinarski ispitano, a zbog čega se jedan uzorak i čuva. Nešto iza 20 sati ćemo saznati „do najbolšu kobasu dela“. Dok se čekaju rezultati, uz druženje, saznat ćemo nešto više i o pripremanju suhomesnatih proizvoda od turopoljskog pajceka koje će predstaviti dr.sc. Danijel Karoly s Agronomskog fakulteta koji provodi istraživanje o našem pajceku u sklopu europskog Treausure projekta.
Uz očuvanje tradicije pravljenja kobasa, ocjenjivanje proizvoda i druženje, uz glazbu za koju će se pobrinuti tamburaši, ova manifestacija pomaže podizanju i ukupne kvalitete proizvođača domaćih kobasica. Prošlogodišnja Kobasijada ocijenila je 45 uzoraka. Svi oni koji se mogu svojom kobasom pofaliti, sada imaju priliku i saznati od stručnog žirija kakve to kobase pripremaju. Komisija ocjenjuje okus, miris, boja i prerez odnosno izgled i opći dojam domaćih kobasa.
Izvor: turopolje.hr
Intervju: Prof. Krešimir Matašin, bivši ravnatelj OŠ Vukovina
ZASLUŽENA MIROVINA NAKON VIŠEGODIŠNJE SLUŽBE ŠKOLARCIMA IZ VUKOVINE I OKOLICE
Poštovani profesore, kako je u mirovini nakon toliko godina cjelodnevne borbe za boljitak vukovinske škole i djece koja su je pohađala?
– Drago mi je što ste me se sjetili sada! Očito ste me i prije cijenili. U mirovini sam, ali radim i dalje ono za što prije „nisam imao vremena”. Pišem! Što tekst, što note. Dosta je posla oko kuće, u voćnjaku, ali i u mojem drugom domu, na moru.
Kada ste došli u Turopolje i gdje ste sve radili do ravnateljskog mjesta?
– Došao sam 1972. godine u Turopolje, u OŠ Vukovina, na mjesto profesora glazbene kulture. Iako klarinetist, znam svirati i tambure pa je odmah krenuo moj rad s tamburašima. Usput sam vodio i druge ansamble, ili kao profesor puhačkih instrumenata, ili kao dirigent zborova.
Ravnatelj OŠ Vukovina i svih područnih škola postao sam nakon prvih demokratskih izbora, ali isto tako bio sam ravnatelj Glazbene škole u Velikoj Gorici od 1978. do 1986. godine. Uvijek sam se zalagao za rad, napredak i izgradnju u školstvu.
Sjećamo se i razdoblja dok ste bili voditelj glazbene sekcije KUD-a u Mraclinu.
– Zamolili su me 1979. godine da u Mraclinu preuzmem vodstvo tamburaša KUD-a Dučec. Bila je to dobra kombinacija jer je moja supruga preuzela folkloraše. To je bila dobra generacija tamburaša i plesača. Teško mi je sjetiti se svih iz generacije, ali pamtim: Željka Cvetnića, Stjepana Kosa, Zlatka Kosa, Nenada Kovačića, Velimira Matkovića… Bio sam kasnije još jedno kraće razdoblje u vašem društvu.
Što ima novog u školskoj infrastrukturi od vašeg dolaska do danas?
– Što se tiče infrastrukture u OŠ Vukovina i područnim školama: Mraclin, Buševec, Rakitovec, Novo Čiče, Bukevje i Veleševec nekad i danas, to se ne može usporediti. Kada sam preuzeo škole nije bilo telefona, niti vodovoda. Samo je Škola u Vukovini imala telefon, ali bila je dvojnik s pilanom. Tijekom godina smo obnovili škole od temelja do krova, a za mojega mandata otvorena je osmo razredna područna škola u Novom Čiču.
Koliko je generacija prošlo kroz školu tijekom svih tih godina?
– Za vrijeme moga rada kroz školu su prošle brojne generacije učenika. Škola je brojila i do 1200 učenika godišnje. Ponosan sam na više učitelja i profesora koji rade na školama i na tri ravnateljice. Jedna je ravnateljica škole, a dvije dječjih vrtića. Sve tri bile su moje učenice. Osim učenika koji su završili u prosvjeti, mnogi su završili razne fakultete, mnogi rade kao vodeći ljudi u raznim poduzećima, a mnogi su izvrsni poduzetnici.
Da li je lakše bilo raditi s djecom prije ili je to danas?
– Danas je u radu škole najveći problem nepoštovanje prema učiteljskom zvanju na svim razinama. Od roditelja pa sve do institucija koje se bave školstvom. S djecom je lijepo raditi. Fakina je bilo i uvijek će ih biti.
Koje su razlike u školskom programu, što biste promijenili u tome?
– Programi se vjekovima razvijaju razvojem društva. Današnji programi su solidni, ali i dalje treba nastojati, dati više praktičnosti djeci za daljnji život. Nije dovoljno samo pričati, nego uistinu rasteretiti programe, osim neophodnim sadržajima.
Imate li nekog kome bi se htjeli posebno zahvaliti za sve ove godine?
– Ovim putem zahvaljujem se svim učiteljima, profesorima, suradnicima i svim dobrim ljudima s kojima sam radio.
Koliko će novi ravnatelj OŠ Vukovina biti uspješan?
– Nasljedniku sam se nadao, ali kako će sve ispasti samo dragi Bog zna. Tko god dođe, doći će na dobro uređene škole, samo treba nastaviti raditi. Bit će mu puno lakše jer će se škola podijeliti na OŠ Vukovina i OŠ Novo Čiče.
Da li je ostao neki posao kojeg biste rado završili da ste još ravnatelj?
– Nadao sam se da ću još izdati knjigu o 20 godina suradnje s gradiščanskim Hrvatima u Mađarskoj, Austriji i Slovačkoj. Sada ću imati vremena pa ću se potruditi da dobra izdavačka kuća izda knjigu.
Što ćete zaželjeti budućim generacijama učenika iz Mraclina i njihovim učiteljicama, profesoricama i profesorima?
– Budućim generacijama želim da postanu obrazovani i pošteni ljudi. Mraclin je uvijek prednjačio po broju intelektualaca pa mi je želja da i dalje tako ostane.
Prvi turnir u pikadu: Calypso 2016
Fotografije: Antonio Kovačić
U petak, 26. veljače, održan je prvi turnir u pikadu u caffe bar Calypso.
Turnir se održao u dvije kategorije, pojedinačno te u parovima.
Nagrada za prvo mjesto bila je 50% kotizacije, za drugo mjesto 30% kotizacije te za treće 20%.
U kategoriji pojedinačno natjecalo se 10 sudionika, a rezultati su:
1. Ivan Đuretić
2. Igor Kovačić
3. Matija Kos
4. Marko Kos
U kategoriji parova sudjelovalo je 8 parova, a rezultati su:
1. Marko Kos i Matija Kos
2. Robert Nujić i Tomislav Alan Kovačić
3. Antun Kos Tona i Jakov Ištvanić
4. Ivan Đuretić i Zdravko Štuban
Prema najavama vlasnika Calypsa, a i interesu sudionika, možemo očekivati još puno ovakvih turnira.
Mraclin među osam najboljih
2. kolo , KUP NS Velika Gorica
VATROGASAC (K) – MRACLIN 4:6 (1:1)
KOBILIĆ. Igralište Vatrogasca. Gledatelja 100. Sudac: M. Čužić. Pomoćnici: Dolibašić i Bratković (svi iz Velike Gorice).
STRIJELCI: 1:0 – Menjak (12), 1:1 – Čičak (68).
JEDANAESTERCI: Žgela, Novak, Sejfović za Vatrogasac / Cetić, Čičak, D. Rus, Šimun, Hrženjak za Mraclin.
VATROGASAC (K): Bago, Grabović, Klasnić, Čavar, Mirenić, Čumpek, Sejfović, Komšić (od 73. Novak), Menjak, Grilec (od 63. Žgela), Kadoić (od 78. Ivkić). TRENER: Juro Gavran.
MRACLIN: Dražić, Radanović (od 86. Blagušević), J. Domitrović, A. Domitrović (od 46. Cetić), Hrženjak, I. Kos, Japec (od od 85. Cvetnić), Vrban, Debijađi, Pastuović (od. 46. Čičak), Šimun. TRENER: Božo Šešina.
U izuzetno borbenoj utakmici po teškom terenu utakmica je u regularnom dijelu završila bez pobjednika. Jedanaesterci su gotovo uvijek lutrija u kojoj Mraclin prolazi u slijedeće kolo ponajprije zahvaljujući golmanu Dražiću. Neprikosnoveni mraclinski čuvar mreže neutralizirao je udarac sa bijele točke igraču domaćina Klasniću, a mraclinska petorka Cetić, Čičak, D. Rus, Šimun i Hrženjak iskazala se preciznošću kod izvođenja udaraca sa 11 metara.
Povelja turopoljskog bratstva
Vu Velike Gorice, 7. srpnja, leta Gospodnega 1991.
Tekst povelje
Mi zebraniki i suci plemenite sučije Turovoga pola, skupleni na obnovitelskom spravišču vu večnice našega grada vu Velike Gorice, pri pune svesti i odgovornosti, a po vole naše sučijske plemenite brače dokončali smo obnoviti ter svojim delom, držajnom i životom v časti i v ugledu obdržavati i od sakuga nam strajnskuga nakanejna občuvati od pamtiveka slobodno, plemenito Bratstvo Turovoga pola.
Osvedočeni vu to da nas je v povesneh zburkanosti, stiske i zločudnosti povrh sega trda vera v bratinsku spovezanost, dobročutje ludsko i v skupno gospodarsko upravlajne okreplivala i v dostojnosti održala, protivu seh napasnikov velemožneh i neprijatelov sakovrsneh, zadavamo si medsobnu reč poštenja da nam v she života zgodi, v rasprava, v života bu, na bratstvo turopolsko, domorodno i ludsko usmerjena kak vu svevišnu zapoved i duševni pozor.
Da nam se rod v zburkanosti sveta mrkline ne zgubi i ne zatre, ter da horvatstvu vekivečnomu svoj del na diku damo kakti primer lepote slobode zajedništva živuga i istine v pravice z dobrom skup držeče zadavamo si nepretrglivu reč:
da bumo med sobum občuvali i marno gajili odnošaje poštuvajna, jednakopravnosti i uludnosti tak da i nešteča pristranost, naglost il nepromišlenost – a to nam kak ludem je v životu neizbežno – bi čim mejnšu nepravdu, al bez zločudnosti, včinila i bez traga se zlohudoga zmed nas zbrisati bi mogla, držeč se pri tom one: brat bratu je mera čoveku,
da brigu medsobnu bumo za dobrobitek osobni i skupni vodili tak da v nevole života nigdar nigdo zmed nas kak suva svrž rastova ne bi ostala i v prigode veselja da si ni jen ne bi moral kak samec v samoče sam v bradu popevati,
da ustrojstvo naše i red, samoupravu našu plemenitu, bumo održavali i z vremenom nadogradjivali, a pazili kak na grušt po teremu hodeči si stajne ižno za život pripravlamo, da župana i zvaničnike pri tom pozorno slušali bumo i s primernum obzirnošču v časti držali, a pri postavlejnu ih z razborom – nigdar pristrasno – izabirali,
da skupna nam i nepodeliva imovina, turopolski lug, Lukavec-grad i ina, v pozoru bu svakidešnomu i raspravlajnu skupnomu tak da se ono kej su nam naši stari domrli poradi inata našega, slavohlepnosti, gramzlivosti il strančarejna politikanskuga ne bi se zagubilo, vu vrednosti poništilo i v našemu veku potrošilo nek v prilika novem na hasen se i dobrobit povekšalo,
da nam pri gospodarenju, dobička raspodeli i trošejnu bu navek v nakane bolitek i nagrada za sakuga i se, a v mere i v skladu zaslužbi, potreboča truda i nevole,
da zabili ne bumo kak je hitrost našeh stareh vu tom da pravice naše budu na vreme i pravomožno priznate, potrdjene i v zakon pretvorjene nas same v domovine jedine i v povesti održala, v samosvesne časti uzvisila i za budučnost obvezala,
da bu se naš trud oko sebe i za nas z domoljubljem spovezan v svetu hrabrost odlučnosti tak da v naše snage dosegnu i života moči domovina nam i država Horvatska na živote naše i prilog na mogla ne računati,
da nebratstvenike naše domorodne, kak braču po zakonu naše domovine bumo štimali, v sakom ih dobrom nakanejnu podržavali i med sebe ih čak po zasluge primali, ne delajuči si oko sebe opkope nadmenosti i odstrajnejna neg mostece zbližejna, nu z merum i oprezom navek,
da protivu sveta premembi bumo odprti, inatili im se ne bumo bez promišlejna, nek gledeli bumo ne bi li nam v terem načinu na hasen i bez štete mogli biti, svesni da ak nam bu govor turopolski ze sluha zbrisan i z jezikom posvajen nestalo bu v svetu mesta za žitek nam zavičajni i spokojni,
da nam se deca naša, pokolejna sa med nami odrastajući nadu odgajala v okružejnu bezjasnom v terem saki po svojem i samo za sebe, k sebi vleče, neg v okružju duha skupnosti teri v mladem dušam drevo večnosti uzgaja i krepi.
Vu tom nakanejnu nek nam sam Bog milost mudrosti i trpelivosti udeli, a sveta Lucija bu možna zagovornica i pri iskanju prave putov osvetlavajuča pomočnica.
Izvor: sites.google.com
Piše: Slavko Stepanić
PH seniori: Ivoru Galekoviću bronca
Završile su polufinalne borbe 26. Pojedinačnog Prvenstva Hrvatske u boksu za seniore javlja portal www.boks-savez.hr. U nastavku pogledajte rezultate.
REZULTATI
56 kg POTUROVIĆ FILIP (BOROVO) – KOLAK FILIP (LEONARDO) 2:1
56 kg KOVAČEVIĆ MISLAV (VELIKA GORICA) – ELTER IVAN MARIJO (ŠAMPION) 3:0 TKO r2
64 kg OPAČAK ANTE (KUTINA) – PJETRAJ ERIK (LEONARDO) 1:2
64 kg ŠIMEC MATEJ (METALAC) – DENJALIĆ MIRSAD (SESVETE) 3:0 KO 1r
69 kg ZELJKO MARKO (GLADIATOR) – KRMPOTIC LOVRO (PETAR ZRINSKI) 3:0 TKO 3r
69 kg KATALINIĆ BORIS (LOKOMOTIVA) – POL VRGOČ SANJIN (PULA) 3:0
75 kg VUKSAN LUKA (DIABOLIK) – KNJEŽEVIĆ BRUNO (GLADIATOR) 3:0
75 kg MAJCEN KREŠIMIR (GLADIATOR) – PLANTIĆ LUKA (SESVETE) 0:3
81 kg SEP HRVOJE (LEONARDO) – REBOLJ ZVONIMIR (OSIJEK) 3:0 DQ
81 kg GALEKOVIĆ IVOR (VELIKA GORICA) – JANDREK JAKOV (GROM) 0:3
91 kg BABIĆ ALEN (LEONARDO) – FILIPI TONI (ZLATNA RUKAVICA) 3:0 TKO r3
91 kg FILIPI JOSIP BEPO (ZLATNA RUKAVICA) – ČALIĆ MARKO (PULA) 0:3
+91 kg HRGOVIĆ FILIP (LEONARDO) – LOVREN BRANIMIR (BOROVO) 3:0 TKO r2
+91 kg ANDRAŠIĆ IVAN (BOROVO) – BOGDANOVIĆ MARKO (SESVETE) 2:0
Ivor Galeković /Boksački klub Velika Gorica/ u polufinalu Prvenstva Hrvatske
Ivor Galeković /Boksački klub Velika Gorica/ je u polufinalu Prvenstva Hrvatske koje se upravo održava u Zagrebu.
Danas boksa polufinalni meč, točnije već ima broncu, a ukoliko dobije (izgledi, tvrdi Stjepan Bačurin, su vrli) ide na olimpijca Hrvoja Sepa.