U subotu 19. srpnja u prelijepoj Crkvi svetih anÄela u zagrebaÄkom Savskom gaju sudbonosno “da” izrekli su Antonela BaÅ”tijanoviÄ iz Rementinca i Valentin Å tuban iz Mraclina.
Nakon emotivne ceremonije, slavlje se nastavilo do ranih jutarnjih sati u restoranu Green Loft u Zagrebu, gdje su mladenci uz obitelj i prijatelje proslavili poÄetak zajedniÄkog života.
U ime redakcije portala od srca Äestitamo Antoneli i Valentinu! Želimo im dug, sretan i blagoslovljen brak ispunjen ljubavlju, razumijevanjem i brojnim lijepim trenucima.
VlÄ. kapelan Hrvoje BuÅ”iÄ predvodio je u nedjelju 20. srpnja jutarnju misu u samostanu karmeliÄanki u Brezovici, povodom proÅ”tenja Gospe Karmelske i blagdana svetog Ilije proroka. Na slavlju se okupio velik broj vjernika, a liturgijsko pjevanje animirao je zbor iz Mraclina pod ravnanjem Antuna Kotteka.
Na poÄetku homilije vlÄ. BuÅ”iÄ srdaÄno je pozdravio okupljene vjernike u svoje ime i u ime naÅ”eg župnika, vlÄ. SiniÅ”e HegeduÅ”iÄa, a potom se osvrnuo na svetopisamska Äitanja i duhovni smisao svetkovine. U svojoj propovijedi istaknuo je kako nas i prorok Ilija i Blažena Djevica Marija uÄe Å”to znaÄi istinski tražiti Gospodina i ostati Mu vjeran i onda kad je teÅ”ko. U svakodnevnim borbama, rekao je propovjednik, svatko od nas nosi Äežnju srca koja se ne može ispuniti stvarima ovoga svijeta, nego samo susretom s Bogom.
-Gospodin vidi tvoju Äežnju. Vidi tvoju borbu. I On dolazi ā rekao je vlÄ. Hrvoje. ā Ne želiÅ” viÅ”e samo preživljavati, nego živjeti. A da bi mogao živjeti, trebaÅ” otvoriti svoje srce. I zato se nemoj bojati reÄi: Gospodine, ako sam naÅ”ao milost u Tvojim oÄima, nemoj proÄi pokraj mene.
Podsjetio je i na likove Marte i Marije ā dvije sestre koje na razliÄite naÄine ljube Isusa. Dok jedna služi, druga sluÅ”a. Obje su važne i obje su primjer predanosti.
ā Bog nam daje svakodnevne trenutke susreta ā i u tiÅ”ini, i u patnji, i u služenju, i u molitvi. Bitno je da se ne zatvorimo, da ne otvrdnemo u srcu, da ne mislimo kako znamo bolje od Boga. Marija nam pokazuje kako biti ponizan pred Gospodinom. Kako Mu se predati kao Majka, kao sestra, kao zagovornica ā istaknuo je propovjednik.
Na osobit je naÄin naglasio važnost Karmelske Gospe za redovnice karmeliÄanke, ali i za sve vjernike koji se utjeÄu njezinu majÄinskom zagovoru.
ā Marija je ona koja vodi dijalog s Bogom za nas. I kad naÅ”e molitve nisu savrÅ”ene, kad je naÅ”e srce tvrdo, ona kleÄi pred Sinom i moli: āSinko, oprosti.ā I On je posluÅ”a, radi nje ā rekao je.
ZakljuÄujuÄi homiliju, vlÄ. Hrvoje pozvao je sve okupljene da ne dopuste da Gospodin proÄe pokraj njih neprimijeÄen, nego da mu otvore vrata svoga života ā i trpljenja, i radosti, i svakodnevnog umora. Jer, kako je rekao, āna križu se može biti radostan ā ne zato Å”to je lako, nego zato Å”to znaÅ” da tvoj život ima smisaoā.
Na kraju je zahvalio Bogu za dar karmelskog reda, za molitvu i prisutnost sestara karmeliÄanki, kao i za povezanost njihove zajednice s vjernicima iz Vukovine, Mraclina i okolnih mjesta.
Nakon mise uslijedilo je tradicionalno druženje uz delicije Äasnih sestara: kolaÄe, Äajeve i sokove.
Za ovu sveÄanu prigodu naÅ” Igor Britvec napisao je pjesmu u Äast Gospi Karmelskoj:
DoÅ”li smo Ti, Gospo Karmelska, Iz ravnoga tvoga Mraclina. DoÅ”li smo Ti reÄi “hvala” Za milosti Å”to si dala Nama Ti u proÅ”loj godini.
Nosimo Ti cvijeÄe na oltar NaÅ” maleni, al’ od srca dar. Pjevamo Ti pjesme svete, Zagrli nas kao dijete, O Marijo, majko Karmela.
Hvala Ti za zagovor kod Sina. Äastimo Te, Majko, od davnina. Moli za nas, sveta mati, A mi Äemo srce dati Tvome sinu da nas uvijek prati.
Pogled seže do reÅ”etke guste Sa kojih nas oÄi sjajne prate. To su oÄi drage sestre, Ilijane iz Mraclina, Å to moli za braÄu Hrvate.
Dogodine opet Äemo doÄi I joÅ” Äe nas viÅ”e tada biti. Dajemo Ti, Majko, zavjet sveti, Mraclin Äe Ti uvijek vjeran biti.
Na Å”esnaestu nedjelju kroz godinu slavljena je sveta misa u spomen na Ivana GalekoviÄa – Galea, u povodu godiÅ”njice njegove tragiÄne smrti. Ivan je 2019. godine preminuo – u Äinu ljudske hrabrosti i nesebiÄnosti – gaseÄi požar kao profesionalni vatrogasac. Njegov prerani odlazak ostavio je duboku tugu u srcima svih nas koji smo ga voljeli. U svojoj propovijedi vlÄ. kapelan Hrvoje BuÅ”iÄ osvrnuo se na biblijski prizor Abrahama koji, iscrpljen od životnih neuspjeha i starenja, sjedi na ulazu u Å”ator āza dnevne žegeā ā mjesta koje simbolizira Äovjekovu nemoÄ, osamljenost i žeÄ za smislom. U tom stanju, rekao je propovjednik, dolazi Bog.
-Bog nas traži, ali mi moramo posvijestiti gdje je ta naÅ”a dnevna žega, mjesto gdje viÅ”e nemamo odgovora, gdje je ostala samo Äežnja. Abraham je sjedio na ulazu u Å”ator, bez nade – i baÅ” tu dolazi Bog. S posebnim suosjeÄanjem kapelan se obratio Ivanovoj obitelji i prijateljima, podsjeÄajuÄi ih da Božja ljubav prema svakome Äovjeku ne prestaje smrÄu: Bog ljubi tebe i mene viÅ”e nego Å”to su nas ljubili bilo tko u naÅ”em životu. On je ljubio Ivana ā viÅ”e od bilo koga. On je ljubio Ivana. Posebno vi koji ste pogoÄeni ovom tugom ā On ima odgovor. On vas voli. Nek vam danas da snage. Nek vam da nade. Nek vam da sigurnost: vaÅ” Ivan je živ. PodsjetivÅ”i na evanÄeoski prizor iz kuÄe Marte i Marije, gdje Gospodin dolazi nenajavljen, kapelan je istaknuo važnost prepoznavanja Božje blizine Äak i u trenucima kada nam se Äini da nema smisla ni odgovora.
-Bit Äe jednog dana ponovni susret. I Å”to viÅ”e budemo s Gospodinom na ovom svijetu, to Äemo imati viÅ”e sigurnosti za vjeÄnost. U zavrÅ”nim rijeÄima, kapelan je pozvao prisutne da, poput Abrahama, u poniznosti izgovore molitvu: Gospodine, ako sam naÅ”ao milost u tvojim oÄima, nemoj mimoiÄi svoga slugu. Ti jedini možeÅ” dati mir. Ti jedini možeÅ” dati odgovor. Ti jedini možeÅ” dati nadu. U tiÅ”ini mise, u molitvi koja traži utjehu, mi koji smo ga voljeli prisjetili smo se Ivana s tugom, ali s nadom i povjerenjem u Onoga koji je jaÄi od smrti i koji, kako je rekao kapelan, āljubi svakoga od nas viÅ”e nego itko tko nas je ikad ljubioā.
Svima nam je jako dobro znano da je naÅ”a stoljetna ljepotica – Zgrada – oduvijek bila glavno okupljaliÅ”te mnogih generacija. Tu su se održavale svadbene svaÄanosti, kino predstave, doÄeci Novih godina, maskenbali, vatrogasne knajpe… U sjeÄanju stoji da je jedne godine bio i cirkus. Zgrada je bila centralnoĀ mjesto druÅ”tvenog života. Njezina povijest nam je svima jako dobro poznata – da je sagraÄena zahvaljujuÄi financijskoj potpori ameriÄkog industrijalca Rockefellera, u suradnji Andrije Å tampara i Å kole narodnog zdravlja, a da je prije na tom istom mjestu bila bara Krka, izvor zaraznih bolesti od kojih su ljudi masovno oboljevali. Smjenjivale su se generacije i generacije, ali Zgrada i dalje ponosno stoji, hrabro prkoseÄi vremenu i ljudima.
BuduÄi da je ona naÅ”a stoljetna kulturna i povijesna baÅ”tina postavljamo pitanje: “Iz kojeg razloga si netko daje za pravo da uniÅ”tava neÅ”to Å”to je tako bitno za naÅ”e mjesto?” Svi smo mi bili nekad mladi i ludi. Provodili smo dosta vremena na Zgradi i u parku, ali nismo za sobom ostavljali prazne boce od piÄa, omote od bananka, isto tako nismo gasili opuÅ”ke od cigareta na Å”tengama. Ne znamo jesu li – uz pepeljaru koja je samo nekoliko koraka niže – ti puÅ”aÄi svjesni posljedica. Nije to sve – razlijani sokovi gore na podestu, a ponekad se obavi i velika nužda. StraÅ”no! To sve netko mora oÄistiti.
Svi se sjeÄamo da su proÅ”le gotovo dvije godine dok se nisu sanirale Å”tenge. IzvoÄaÄ je tragom nestao – kao da je umro. Sva sreÄa da se nikome niÅ”ta nije dogodilo. NemaÅ” se ni kome obratiti, jer nitko nema pojma. To kao nije njihova domena, ili se Äude: “Zar to veÄ nije napravljeno?”.
A park – koji nosi ime po naÅ”em heroju Tomislavu Hrkovcu, koji je svoj mladi život dao za slobodu naÅ”e Domovine – na dane izgleda k’o smetiliÅ”te: pun papira, opuÅ”aka, boca… Imajmo na umu da je Tomislav, kad je poginuo, bio svega nekoliko godina stariji od onih koji u parku redovno obitavaju.
Dragi Mraclinci, i park i Zgrada su nam dani na koriÅ”tenje, ali pod uvjetom da Äuvamo, a ne da ih svjesno i sistematski uniÅ”tavamo. Jer i bez toga osjeÄamo se izigrano pa – zaguÅ”eni mnogim pustim obeÄanjima – veÄ pomalo gubimo nadu. A stogodiÅ”njica asanacije je pred vratima.
Neki dan sam u jednoj svojoj objavi spomenula sv. Iliju u kontekstu grmljavine, pa neki ljudi nisu bili upuÄeni da su nama naÅ”e bake govorile – kad grmi, sv. Ilija tjera konje, istovaruje drva i ganja gromove. Zato i ono “Gromovnik”. SudeÄi prema sve ÄeÅ”Äim grmljavinama, taj dragi svetac je neobiÄno aktivan.
Da smo svjedoci klimatskih promjena – jesmo. SjeÄamo se mi i pravih proljeÄa, mirisnih i svježih, toplih ljeta, raskoÅ”nih jeseni i snjegovitih zima. TeoretiÄari urota Ävrsto stoje na stajaliÅ”tu da nam je sve nametnuto, dok sam ja dijelom skeptiÄna i vjerujem i u klimatske promjene kao sastavni dio svemirskih i geoloÅ”kih promjena.
Jednog ljeta, moji su baka i dedaĀ iÅ”li “spravljat sijeno” na Laze. OÄito su pratili prognozu, kad je baka imala kiÅ”obran. U jednom se trenutku spojilo nebo i zemlja. TuÄa je bila veliÄine oraha. Mislim da je veÄina roleta u Mraclinu bila “spiÅ”kana”. Ja sam stajala pod “gajnkom” i divila se sa sigurnog ljutnji prirode. Kad odjednom, dolazi baka. Onak visoka i uspravna (rekli su da se drži ko “svora”), držala je kiÅ”obran od kojeg su ostale samo žice i pokoji komadiÄ platna koji je preživio držeÄi se i opiruÄi tuÄi, kiÅ”i i vjetru. Ona je držala taj kiÅ”obran kao najveÄu zaÅ”titu, iako je bila mokra do kože. Dede nema u tom filmu, pa ne znam kako se on nosio sa tim.
Ipak su nevremena takve vrste bila sporadiÄna i Å”teta nije bila ni blizu danaÅ”njim razmjerima. Baka oÄito nije niÅ”ta znala o gromovima, uzemljenjima i vodiÄima. I bolje da nije. U zaborav su otiÅ”la i crkvena zvona u koja su ljudi vjerovali da raznose tuÄonosne oblake ili su barem bili nada da Äe pomoÄ doÄi s neba. O frekvencijama se tada jos nije znalo. I rakete su se pokazale neuÄinkovitima. Preskupe, a psiholoÅ”ki uÄinak se ne broji.Ā Bilo kako bilo, ako je ovo zemaljsko djelo, u njemu ‘uživaju” i oni koji su ga stvorili, ako je viÅ”a sila – tu smo nemoÄni. Ostaje samo molitva da nas zaobiÄe sve loÅ”e, bez obzira s kojeg svijeta dolazi.
U ovoj je kuÄi živjela Slatka Barica, jedinica kÄer Kate i Lacka Å tubana Musekovih. Nadimak Slatka, dobila je joÅ” u mladosti, jer je, kažu, bila prelijepa. Äak i u starosti, njezino, makar i izborano lice, krasile su neke crte koje su zarobile joÅ” poneki djeliÄ te ljepote iz mladosti. Nikada se nije udavala i nije imala djece.
Bila je posebna, Äesto nas je posjeÄivala i recitirala pjesme koje je pisala. Maloj je musavoj plavoj tada bila pomalo smijeÅ”na i Äudna. Tek danas, kada ovako razmiÅ”ljam, shvaÄam kako je zapravo bila posebna. Pitam se, postoji li zapisana pokoja njezina pjesma, i je li netko negdje saÄuvao te trenutke stanja njezine duÅ”e, življenja, trenutke njezinog viÄenja svijeta. A pisala je o samoÄi, o ljubavi, jer tako je i živjela. I nije da nije imala udvaraÄa. Kada sam je pitala zaÅ”to je ostala sama, odgovarala je kako je u mladosti bila izbirljiva, a godine su brzo proÅ”le. Žalila je Å”to nikada nije postala majka.
Puno je Äitala, bila uvjerena kako reumu lijeÄe ubodi pÄela, a maloj je musavoj to bilo tako Äudno, jer ona se uboda pÄele bojala. Slatke Barice viÅ”e nema, nema niti ove prelijepe drvene ljepotice. Na gruntu je velika zidanka novog vlasnika, no stoji prazna, života joÅ” nema u njoj. Ne znam sjeti li itko Slatke Barice. Ja joj posveÄujem ovu malenu priÄu s ponosom, jer znam i osjeÄam da je negdje u srcu voljela ne samo malu musavu plavu djevojÄicu, veÄ i sve nas klince koji smo Äesto znali zalutati u njeno dvoriÅ”te!
O Å”estoj obljetnici preranoga odlaska naÅ”ega Ivana GalekoviÄa ove Äe se nedjelje u kapeli sv. Vida služiti sveta misa, s poÄetkom u 17 h. Mole se Älanovi mraclinskog DVD-a da doÄu u majicama DruÅ”tva. Poslije mise Älanovi Äe se zaputiti prema Vatrogasnom domu gdje Äe se ispod spomen-ploÄeĀ zapaliti svijeÄe, a poslije toga predviÄeno je lagano druženje uz sjeÄanje na naÅ”ega prijatelja.
