Uprava DVD-a Mraclin poziva sve članove te članice DVD-a da se okupe u što većem broju u subotu, 22.04.2017. ispred spremišta DVD-a Mraclin na programu – radnoj akciji čišćenja i uređenja doma DVD-a Mraclin. Potrebno je očistiti i presložiti oba skladišta te urediti unutarnji uredski prostor DVD-a, očistiti prašinu, oprati prozore, presvući posteljine, urediti sanitarne čvorove i sl. Početak radne akcije je u 15:00 sati. Poslije uređenja doma planira se zajedničko druženje uz hranu i piće zahvale.
Zbog radova na elektrodistributivnoj mreži u četvrtak će bez opskrbe električnom energijom ostati stanovnici Ulice braće Radića od kućnog broja 1 do 17/1 i od 2 do 24 u Mraclinu.
Struje neće biti od 10 do 11 sati.
Narodna mudrost kaže da svako selo ima dvije polovice: jednu koja se karta i drugu koja se bavi određenom profanom aktivnosti koju na ovom mjestu nije potrebno spominjati. Slova općinskih knjiga ne određuju pobliže gdje koja polovica počinje ili završava, međutim i bez toga sa sigurnošću znamo da je središte ove prve polovice Mraclina u subotu 8. travnja bila obiteljska kuća Nikole Cvetnića – Esperantovog, gdje se održao drugi po redu memorijalni turnir u preferansu “Nikola Galeković – Ben”. Nit vodilja organizatora turnira Nikole Cvetnića bila je obilježiti uspomenu i iskazati zahvalnost prerano preminulom prijatelju Benu, koji ga je uveo u svijet preferansa.
Sudjelovanje na turniru bilo je dopušteno samo osvjedočenim znalcima i ljubiteljima ove igre, uz posebnu pozivnicu, pa su tako mraclinsku filozofiju kartanja predstavljali: organizator Nikola Cvetnić, Dragutin Cvetnić – vujča Bebek i Zdravko Štuban – Đafa. Boje zagrebačko-purgerske škole preferansa branili su: svjetski stolnoteniski as Dragutin Šurbek, Branko Borčić, Zlatko Penava, Ivan Roso; zatim odvjetnički kvartet: Marijan Šakić, Veljko Kustec, Lav Božičević i virovitički im kolega Mirko Petraš. Boje Vukomeričkih gorica branio je Darko Herceg.
Nakon uvodne riječi domaćina i organizatora, sudionici su minutom šutnje odali počast prerano preminulom Benu, te tragično preminulim prijateljima i igračima preferansa Vlatku Vidakoviću i Nikoli Radojčiću. Nakon tog čina dolazi kulinarska prezentacija Nikoline supruge Barbare Cvetnić, koja za ručak priprema kobase, krvavice i zelje, zatim Benove udovice Marice Galeković koja poslužuje fantastične medenjake i slana peciva, Nikoline punice Štefice Lučić koja izvanredno priprema mađaricu, te Igora Kovačića koji za večeru poslužuje gulaš, kojem nije uspjela odoljeti niti Nikolina jednoipolgodišnja kćerkica Marija.
Veliki derbi domaćeg prvoligaškog izdanja najvažnije sporedne stvari na svijetu, Rijeka – Dinamo, rutinski je – i planirano – ignoriran jer je valjalo odigrati tri kola turnira i finale, a poznato je da je preferans džentlmenska igra koja može trajati u beskonačnost. Nakon dvanaestak sati igranja, po završetku finala iza trećeg sata u noći na Cvjetnicu, bilo je poznato da je pobjednik II. memorijala u preferansu “Nikola Galeković – Ben” lanjski slavodobitnik Veljko Kustec, viceprvak Darko Herceg, brončani Nikola Cvetnić – Esperantov (domaćin), četvrto mjesto i medalja Drago Cvetnić – vujča Bebek, a luzer godine, dok posljednje, dvanaesto mjesto, i medalju od šperploče s natpisom “Luzer godine“, osvaja jedan od favorita za ovu neslavnu titulu, gospodin Zlatko Penava.
Medalju za luzera godine, Zlatku Penavi uručio je svjetski proslavljeni stolnotenisač, gospodin Dragutin Šurbek, uz poruku “Peno ,još moraš puno trenirati“. Medalju za četvrto mjesto Bebeku uručio je domaćin i nećak Nikola uz poruku “Zalutao si u ovo finale“, što je naravno bilo u šali.
Brončanu medalju za treće mjesto Nikoli Cvetniću uručuje ponovno gospodin Dragutin Šurbek uz poruku “Nekada sam uživao osvajajući medalje, sada uživam kada ih dijelim.“ Srebrnu medalju za osvojeno drugo mjesto gospodinu Darku Hercegu uručuje prošlogodišnji slavodobitnik Veljko Kustec uz poruku “Više sreće sljedeće godine.“ Zlatnu medalju i prijelazni pehar, gospodinu Veljku Kustecu dodjeljuje sudomaćin memorijalnog turnira, najmlađi sin pokojnog nam Bena, Nikola Galeković.
U praksi već dokazana činjenica kako je lakše nešto osvojiti, nego osvojeno obraniti, daje ovom Veljkovom podhvatu još više na vrijednosti. Slavni grafit u Torinu koji proročanski kaže da će stvari koje su se dogodile jednom, možda dogoditi i drugi puta, ali da će se one koje su se dogodile dvaput, vrlo vjerojatno ponoviti i više puta, daje nam za pravo nadati se da će ovaj festival preferansa iduće godine ponovno okupiti pomno odabrane zaljubljenike i znalce ove nepravedno zapostavljene kartaške igre. Živi bili pa vidjeli.
Od srca hvala svima koji su omogućili ovo okupljanje, kao i onima koji su sudjelovali na turniru, proteklom u vrhunskoj atmosferi i džentlmenskoj igri.
Do slijedećeg susreta lijepi pozdrav, i sretan Uskrs!
Mlađi pioniri: NK POLET (BUŠEVEC ) – NK MRACLIN 0:7
Strijelci: Kos (3), Janko Đuretić (2), Tandarić i Bilanović
Sastav: Pavlović, M. Cvetnić, Đuran, Tandarić, Dadović, Kos, Roginić, Jan. Đuretić, Bilanović, J. Cvetnić (Kračun, Levačić, Hadžić, Rupčić i Jak. Đuretić)
Stariji pioniri: NK POLET (BUŠEVEC) – NK MRACLIN 1:3
Strijelci: Tandarić (2), Brkić
Sastav: Dobrenić, I. Posavec, S. Cavrić, D. Posavec, Dadović, Tandarić, Brkić, Kos, Pavlović, Cvetnić, Đuretić
Dvije pobjede zabilježili su mali Mraclinci kod susjeda iz Buševca. U obje utakmice kvalitetnijom igrom Mraclinci osvajaju šest bodova koji mlađe pionire učvršćuju na drugoj poziciji prvenstvene ljestvice, dok se sa ova tri boda stariji pioniri podižu u sredinu ljestvice. U idućem kolu u goste
pionirima Mraclina dolazi vodeća Sutla iz Šenkovca, tako da bi ova utakmica mogla odlučiti i o pobjedniku prvenstva. Utakmice se igraju u subotu 15. travnja 2017. s početkom u 15 odnosno 16.30 sati.
Tek u petom prvenstvenom nastupu ovog proljeća Mraclin je došao do tri boda. Utakmica nije dobro počela za momčad trenera Družića, nakon tri neiskorištene šanse domaćih gosti dolaze u vodstvo.
U smiraj prvog dijela u šesnaestercu gostiju srušen je Juraj Cvetnić, iz bijele točke za poravnanje pogodio je Dean Rus. Vrlo brzo u nastavku druge dionice Matija Šimun dovodi svoju momčad u vodstvo.
Zasigurno najbolji pojedinac na terenu momčadi Mraclina Juraj Cvetnić izborio je po drugi puta kazneni udarac kojim Matija Šimun podebljava vodstvo na 3:1.
Svoju odličnu igru mladi napadač Cvetnić kruni pogotkom desetak minuta prije kraja utakmice za prvu proljetnu pobjedu 4:1.
MRACLIN – RAKOVEC 4:1
MRACLIN. SRC Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: M. Golub. Pomoćnici: T. Golub i Kramarić (svi iz Jastrebarskog).
STRIJELCI: 0:1 – Pušić (14), 1:1 – D. Rus (42 – 11m), 2:1 – Šimun (52), 3:1 – Šimun (76 – 11 m), 4:1 – J. Cvetnić (81).
MRACLIN: Dražić, V. Štuban (od 66. V. Galeković), Čičak, T. Lučić, Bobesić, J. Domitrović, D. Rus, Starčević, Šandor, J. Cvetnić, Šimun. Trener: Emil Družić.
Još i danas jašeš na živini
da lakše čuješ neusiljene usklike
djece i priprostih.
Tvoji učenici odmagliše daleko
u novim kolima.
Vremena se mijenjaju.
Sreća, da se ne mijenjaš Ti,
ni pogled Tvojega magarca!
Veliki ponedjeljak
Ti si gospodar blagajne.
Juda se je prevario:
primio je odviše malo,
kao i mi kad mijenjamo
Tebe za osmijehe.
Veliki utorak
Naša se savjest nije uznemirila
kad si prolazio
svezan i popljuvan.
Pijetao je imao više uspjeha:
rasplakao je Petra.
Velika srijeda
Nitko ne želi da vidi Tvoj pad
a još manje da Te prati.
Posljednji je Cirenac zakasnio
a Veronike su ostale kod kuće.
Vjekovima tako hodaš usamljen.
Ustrajno Te još samo prate
suci i krvnici.
Veliki četvrtak
Za Tvojim se stolom izmjenjuju
gladni dobrote.
Jedno je mjesto ostalo prazno:
trgovca savjesti.
I zauvijek će praznim ostati.
Veliki petak
Tvoj zadnji krik još i danas drma
stjenkama ljudskog uma
u kojima se začahurila savjest.
Ti šutiš
i čekaš
da se pojavi leptir.
Velika subota
U praznini Tvojega groba
pronašli smo smisao opstanka.
Zato nad našom prošlošću
bdije Anđeo.
Ponedjeljak kao i svaki drugi. Nikakav. Ne mrzimo ga bez razloga. Dogodila se kiša minulog dana, nedjelja je vješto presvlačila kapute. Opet smo udarali po drvima, kao da nam toga nije bilo dosta u proteklih pola godine. Dogodila se i promjena sata, pospane su oči, ponedjeljak nam se još manje činio nekakvim. Nije se dogodila pobjeda za Blaža. Športaši znaju da nju treba zaslužiti, da ona ne dolazi sama i da je uvijek produkt minulog rada. A u 85-godišnjaku se, tvrde oni koji to znaju – slabo radi. Ostao je fenjer, nula na kontu i gorki okus. Ali, kaže pjesnik, gorki okus nije prava riječ – za godine srama…
Utorak, tjedan dana poslije. Utorak, kao i svaki drugi. Ne otvaramo novine, ispadamo, ne okrećemo ih naopačke, vjerujemo činjenicama. Ne čitamo o igračima koji misle da znaju svoju cijenu; znate li Vi svoju cijenu? A vrijednost? Za koliko novca ste spremni raditi mjesečno? Koja cifra je vaš minimalac? Danas više ne živi rečenica – nogomet je moj omiljeni način života. Danas živi rečenica – bolje besplatno ležati, nego besplatno igrati nogomet. Točka. Ostao je fenjer, nula na proljetnom kontu i gorki okus…
Danas ne nosim tenisice, ne kupujem kopačke jer – nemam kome. I moji prijatelji na ‘konto’ su upisivali – kćeri. Sve manje listam dnevnu športsku tiskovinu, sve sam manje na ogradi nekog igrališta, ili me uopće nema, sve manje puštam nerve da reagiraju nešportski, da truju dokolicu, ili samoga sebe, svejedno. Glazba je moj omiljeni začin života. Kao i sve u životu, i glazbu biram po osjećaju.
Gledam urbane fotografije ‘mraclinske kulture’ negdje u Amsterdamu, gradu kanala i otoka. Pa sad ti budi nogometaš, pa sad ti treniraj četiri dana u tjednu, trči mokar naspram vitru, trči po snijegu, ledu, blatu, kiši i neveri; pa si ti probaj dopustiti da te svaki buzdovan – ako pogriješiš krivo dodaš loptu ne daj Bože staviš si autogol – jezikom ulice izvrijeđa po rodoslovlju i sjeti ti se bliže i dalje obitelji… Zar nije, a svi znamo da je, kudikamo prihvatljivije učiti svirati žičani instrument ili naslijediti malo talenta od bake ili mame, strica, djeda ili tate – za plesanjem. Tko će još danas ‘ganjati loptu’ bez valjanog razloga? A na fotografijama – eto i njih! Toga, to svi dobro znamo, u nogometu nema. Ovom amaterskom, mislim, u onom drugom su k’o prst i nokat – nogometaši i manekenke, zar ne? I zato već godinama Beku na jutarnjoj kavici naturam mišljenje – ili ‘zamrznuti’ ove seniore i sve staviti na razvoj mladih, ili se fuzionirati i ‘iznajmljivati’ igralište. I svi trkom i skokom – u kulturu. Jer, tamo nema kiše i blata, tamo ima Europe. Na dan, dva, tjedan…
Vjerovali ili ne, u životu postoje i važnije stvari od “te” ljubavi. Dovoljno je da se promijeni jedan jedini detalj u svemiru, u našim životima i ona će postati nebitna. Više ne postoji opterećenje i pritisak za njezinom pojavom. To nije uvijek pozitivna i dobra stvar. No, ponekad nemamo drugog izbora i život moramo živjeti tek toliko da ‘budemo tamo’.
Srijeda. Postoji ona filigranski precizna tanka linija razgraničenja, koja dijeli brzopletost, hirovitost od tolerancije, sabranosti, mudrosti, srijedu od četvrtka. Čega sve ne. Linija je nevidljiva kod prelaska, ali ju barem slutnjom obilježavaju kalendarske godine i niz životnih iskustava i lekcija… No, prvo se treba dobiti nekoliko većih bitki nad egom. Nisam znao kako, znam sam da trebam.
Kako vrijeme prolazi postajem sve više svjestan “malih” događanja. Ona su zapravo moje najdraže uspomene, ili tu negdje, pri samom vrhu. U nekima uživam, neke bih želio izmijeniti, ponešto nadodati, dopuniti do kraja… Zanimljivo mi je kako se svakog dana prisjetim poneke sitnice za koju sam, u trenutku kad se događala, mislio da je sasvim nebitna i da ću je predati zaboravu.
Četvrtak. Kišno jutro. Okrenuo sam novu stranicu na mjestu gdje mogu biti tko god poželim. Gdje mi je dan ispunjen poslom koji volim, dinamikom te ambicioznim i poslovnim ljudima kakav sam nisam bio. Nikome ne mogu objasniti svoju tugu, samo stranicama povremenog dnevnika koje zasigurno nitko neće niti iščitati do kraja. Ni ne čudim se, potrebno je mnogo strpljenja za pročitati i shvatiti nečiju dušu skrivenu u nekoliko rečenica!
Volim tajne. Sakupljam ih. Čovjek mora odigrati kartama koje je dobio. Rijetko zovem dvadeset, vičem devetnaest. Uvijek želimo da istina bude lijepa. Morao sam stići do nje. Nisam znao kako, znao sam zašto…
