Stalna suradnica našega portala Ksenija Nestorović osvojila je prvu nagradu na “Turopoljskoj poculici”, natječaju Matice hrvatske za najbolju priču na kajkavskom narječju. Nagrađena priča zove se “Fačuk”, a Kseniji je ovo već treća uzastopna nagrada na ovom natječaju na koji priče pristižu ne samo iz kajkavskih krajeva nego iz cijele Hrvatske. Svečana dodjela bila je jučer u Gorici u sklopu Matičnog četvrtka.
Čestitamo autorici, a nagrađenu priču objavit ćemo uskoro i na našem portalu.
Dvije izložbe, koje su svaka na svoj način povezane s našim krajem, upravo su pred zagrebačkom publikom. U Muzeju grada Zagreba u Opatičkoj ulici sutra se otvara izložba o utemeljitelju toga muzeja Emiliju Laszowskom, povjesničaru, kulturnom radniku i velikom zaljubljeniku u Turopolje, nezaboravnom istraživaču povijesti Plemenite opčine turopoljske. Preporučujemo!
Istodobno, u Etnografskom muzeju na Mažuranićevom trgu, traje izložba “Naličje grada prije 100 godina” u kojem su predstavljene fotografije iz zbirki dvojice liječnika – Vladimira Ćepulića i Luje Thallera – koji su se, u skladu s idejama Andrije Štampara, posvetili socijalno angažiranoj fotografiji, prikazujući životne uvjete u kojima nakon Prvog svjetskog rata živi sirotinja Zagreba i okolice. O njihovoj djelatnosti i socijalnoj fotografiji toga doba u utorak 9. travnja u 18 h govorit će dr. sc. Marija Tonković.
Nakon četiri godine ponovo smo radost uskrsnuća dočekali u našoj kapeli. Naš župnik, vlč. Sabolek, s osobitim je raspoloženjem pozdravio punu crkvu, u nadi – koju je istaknuo i s oltara – da će se takav odziv nastaviti i kroz godinu.
– Braćo i sestre, svima nama Isusov način življenja jest hod u zagrljaj Nebeskoga Oca, u Njegovo krilo, u vječnost. A, evo Njegovog divnog životnog primjera: nikad nije prošao kraj bolesnoga, kraj nemoćnoga, kraj gladnoga, poniženog, prezrenog, odbačenog… Na to smo, braćo i sestre, pozvani i mi. Analizirati šta je rekao Isus, to znači vjerovati, to što govori, treba potvrditi direktno. To je već malo teže. Redovito biti na svetoj misli. Redovito paziti na svoje misli, svoje riječi, način ponašanja. Uvijek živjeti u odnosu ljubavi prema bližnjemu: hoćeš djetetu, hoćeš supružniku, hoćeš svojem subratu, sumještaninu. To nije lako. Ali, braćo i sestre, to je uspon u dobru, rast u dobru, to je moj korak do Golgote. Puno puta želiš najljepše, najbolje, pa ti se omakne. Kolike su žene, majke, desetljećima trpile poniženje. Umjesto zagrljaja dobile su poniženje. Prezir. Nije to lako, braćo i sestre, to je trpljenje životnog križa kojeg nosimo, ali to je hod u ljubavi do uskrsnuća, Isusov korak po korak do Golgote. I nije samo taj vapaj. “Oče moj, ako je moguće, neka me mimođe ovaj čas – ali samo ako je to Tvoja volja.” Molimo da nam darom Duha svetoga podari jakost. Molim za sebe da budem što bolji svećenik. Molim za vas da budete što radosniji vjernici. Što radosniji sveti roditelji, supružnici. Neka vam dragi Bog i uskrsli Krist pomognu u toj životnoj zadaći.
Nakon mise vjernici su se, zajedno s našim župnikom i kapelanom vlč. Topićem, još malo zadržali ispred crkve uz prigodni uskrsni stol, prije nego su ovo prekrasno uskrsno raspoloženje ponijeli svojim domovima.
Nema svatko pjesmu čim se rodi,
al ti baš i nisi svatko...
Svatko neka znade, jer znati ne škodi,
ono što je teško, sad je bilo lako.
Na Veliki četvrtak, baš pred Uskrs sam,
dvaestosmog dana mjeseca ožujka,
svjetlosti je dana ugledala plam,
malena djevojčica što mora postat djevojka.
Od mame Jelene i od tate Stjepana,
djevojčici malenoj, ali srca lavlja,
što je dugo željena, što je dugo čekana,
poželite puno radosti i zdravlja.
Niti pola metra, sitna kao buha,
ne boji se nikoga, čak ni crnog đavla,
zajedno sa mamom, sa Svetoga duha,
stiže nam u Mraclin i zove se Pavla.
U 74. godini napustio nas je Dragutin Kos – Kolegin. U društvenom životu mjesta Mraclin posebno se istaknuo djelovanjem u Nogometnom klubu Mraclin, za kojeg je igrao u mladosti, a kasnije je bio član mnogih uprava. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća postao je predsjednik kluba i ostao na toj dužnosti do početka devedesetih. Za vrijeme kada je bio čelni čovjek kluba na mraclinsku Staru grabu povučeni su vodovi električne energije te izgrađen Sportski dom – svlačionice (prije toga momčadi su se presvlačile na Zgradi, gdje je sad ambulanta i ljekarna). Uz oca Drageca, koji je bio predan našem Nogometnom klubu, nogomet je zavolio i njegov sin Matija koji je danas dopredsjednik kluba.
Ovim putem obitelji Kos, rodbini i prijateljima izražavamo najdublju sućut.
