Mraclin danas slavi svog nebeskog zaštitnika, svetog Vida. Od svojih početaka Mraclin bilježi crkvu u svome središtu – prvo posvećenu svetom Spasitelju, potom Božanskoj Mudrosti, odnosno svetoj Sofiji i na posljetku 1695. godine svetom Vidu. Današnju kapelu svetog Vida projektirao je Kosta Tomac.
Sveti Vid se rodio u mjestu Mazzara del Valla na otoku Siciliji, a kao progonjeni kršćanin njegovo se mučeništvo zbilo na početku Dioklecijanovih progona negdje oko g. 304. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Tada je u rimskoj pokrajini Lukaniji napisano djelo Passio S. Viti (Mučeništvo sv. Vida). Prema tome spisu Vid se kao sin bogate, ali još poganske obitelji rodio u današnjoj Mazari del Vallo, na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek 7 godina morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, pobjeći u daleku Lukaniju, budući da ga je njegov otac htio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao baš u doba velikog Dioklecijanova progona kršćana pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim. Tu je Vid učinio nekoliko čudesa, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji bijaše opsjednut. Unatoč tomu, bio je sa svojim pratiocima osuđen na smrt. Nakon uobičajenih mučenja bačen je u kotao vrelog ulja. No, iz njega bi spašen od anđela koji ga otprati u Lukaniju, gdje mladić umre. Njegovo je štovanje u Crkvi veoma staro, a raširilo se po cijeloj Europi. Godine 756. njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod Pariza. Godine 836. Vidove je relikvije opat Hilduin dao slavnome samostanu Korvey na rijeci Weseru. Taj samostan kasnije postade središtem štovanja sv. Vida. Sv. Vjenceslav, češki vojvoda, dobio je u Korveyu ruku sv. Vida i prenio je u Prag, sagradivši njemu u čast crkvu. Na temeljima te crkve podići će se kasnije divna gotička katedrala, možda jedna od naljepših crkava katoličkoga svijeta.
U našim krajevima sv. Vid bio je zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu, katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv. On je uvršten i u slavnu skupinu takozvanih 14 zaštitnika u velikoj nevolji. Štoviše, među tim svecima nosi rekordan broj raznih životnih nezgoda u kojima ga ljudi zazivaju, bilo što ga pojedini staleži slave kao svoga zaštitnika.
Svetog Vida zazivaju u pomoć padavičari, histerici, opsjednuti. Njegova se zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, požara, neplodnosti i jalovosti, kad valja izvesti neke teške zadatke. Kao svoga zaštitnika slave ga apotekari, pivari, gostioničari, podrumari, vinogradari, glumci. Preporučuju mu se i ljudi slabog sluha i vida.
Dragi Mraclinci, sretan vam dan svetog Vida!
Izvor www.laudato.hr
