Drugi svjetski rat donio je Mraclincima susret s Kozacima. Pripadnike nesretnog naroda iz Podkavkazja vjetrovi rata otpuhali su na sve strane, a vjera njihovih zapovjednika da će im savezništvo s Nijemcima donijeti povoljan ishod, produbila je tu nesreću i u godinama nakon završetka rata.
Iako su Kozaci na prijelazu ’43. na ’44. u Turopolje stigli kao kaznena ekspedicija, a potom i kao osiguranje pruge Sisak -Zagreb, Mraclinci su se s njima uspijevali sporazumjeti mnogo bolje nego s njihovim njemačkim komandantima; sličnosti u jeziku i načinu života kao da su bile jače od ratnih antagonizama.
Naša baka često je znala zapjevati pjesmu koju su Kozaci osobito rado i često pjevali, pa su je mnogi Mraclinci lako zapamtili: “Stojala, dumala, ciganočka moloda”. Naslov nije ni potrebno prevoditi. Nedavno sam se odlučio potražiti tu pjesmu u bespućima svemrežja pa me iskreno iznenadilo koliko mnogo tragova je “ciganočka” ostavila ne samo u Ukrajini i Rusiji, nego i u glazbenom naslijeđu Čeha, Poljaka, Slovaka… Za ovu priliku izdvajamo jednu simpatičnu rusku izvedbu u kojoj je “ciganočka” postala “kozačenka”, dakle kozačka dekla. Možda je to putokaz i Dučecu da se uključi u ovu sveslavensku štafetu od uha do uha, koja sasvim sigurno traje već naraštajima.