Tin je bio jednostavan čovjek. Njegov je jedini parametar koji je dijelio vrijednog od bezvrijednog čovjeka bio – novac.
Bogatstvo je putovati, otkrivati, upoznavati – nove ljude, gradove, lica i naličja… Imao sam jedno cijelo slobodno poslijepodne i besramno sam ga potrošio promatrajući zanimljive prolaznike. Zatim sam u miru nešto ručao, pa sam pogledao sve utakmice koje su se nudile na programu i zamijetio da su nevjerojatno loše i da nevjerojatno lako zaboravljamo imena huligana i izborni indigo. Zastao sam na žutim laticama i izvadio maramicu kojom sam obrisao lice, i suzu koju možda, tko će ga znati. Plakalo mi se od nogometa. Ponekad, na trenutak, se rastužim…
Ne izlazim nikuda. Hvatam hlad. Do jutarnjeg užitka ispijanja kave još ću malo pričekati, najbolje će nam se stvari ionako dogoditi na najosamljenijim mjestima daleko od stola punog poznatih a nepoznatih ljudi, daleko od ispunjene dvorane i gromoglasnog pljeska, daleko od sjaja lakiranih kopija i novčanika punog para. Oni zasigurno neće znati tko sam ja, a mene sjećanje savršeno služi. Tekst nastaje spontano, po potrebi. A ja nemam potrebe. Nemam ni teksta. Urednik zove. Ostao sam bez teksta. Opet.
Bogatstvo je ostavljanje loših prilika iza sebe. Posljednjih nekoliko dana apsolutno mi se ništa ne da. Standardno kišni ponedjeljak. Zasigurno je dobro da mi se ništa ne da i zasigurno ću loše prilike ostaviti iza sebe. Standardno kišni utorak. I jednostavan čovjek ponekad oboli. Rijetko mi se događalo da ne znam pokrenuti svoj unutarnji mir. Iz ladice sam izvukao list grubog papira i u nedostatku vremena poslužio se improvizacijom. Krajolik je bio šaputav, podatan, lišće je šuštalo, raskošan tepih puten i potaknut tek pokojim položenim listom. Ugrijao sam se čajem i okrijepio kruhom od putra i pekmeza. Odavno sam cijelu bajku preoblikovao u mašti.
Bogatstvo je ‘možda je zaboravio da dolazim, ili je možda mislio da se šalim’. Naišao sam na par vijesti prenijetih iz medija…’ma vjerojatno kao i uvijek ima pametnijeg posla’. U utorak nakon što im je Island učinio ‘ono’ na drugom programu dvije njihove emisije, Top Gear i Graham Norton i gosti, podvučeno britanskim. Molim da mi više nitko nikada ne kaže da su oni kolijevka ičega! God Save The Queen.
Bogatstvo je kada me urednik jednog dana proveo stazama mraclinskih nogometnih igrališta. Bilo je prekrasno kao što je krasan bio Vidov tjedan. Vratila nam se kultura uz pratnju poezije, nastavljen je trend iznimnih tamburaških dosega i okupljanja mladih, dobili smo i himnu, jedino je petak i nogometna dokumentarna priča zaboravljena. Autorima dosta. Takav je status nogometa u mjestu i tu ni najbolji igrači teško da mogu pomoći. Kada jednom napustiš bilo koju ideju ili bilo koju ‘nit vodilju’ događa se ovo što se događa nogometnom klubu. I teško da će itko spriječiti urušavanje i pucanje po svim šavovima jer svi su pokazatelji već tu. Jedino što nas može utješiti je činjenica da nitko ne zna kada će se urušavanje zbiti, ali da je ono pred vratima nema nikakve dvojbe.
Bogatstvo je nemati u glavi rečenicu ‘ako ikad dobijem na lotu’. Bogatstvo su planovi jer nas oni drže na životu. Planiramo promijeniti tlocrt stana ili kuće ali samo ako dobijem… Zatim novi auto ljetovanje i zimovanje, ako dobijem kupiti nove tapete novi namještaj i novi izgled satkan na svim tim oblicima trljanja krema i potreba za dnevnim masažama. Dogodilo mi se nešto strašno, zavolio sam jednostavnost. Još sam više ljut jer nemam odgovor zašto!
Ne radin ništa, ali da ti iskreno rečem – neman ni kad!
