Delegacija DVD-a Mraclin otputila se ovog vikenda na put u Kaštel Sućurac kako bi potpisali Povelju o prijateljstvu i suradnji između našeg DVD-a Mraclin i DVD-a Mladost Kaštel Sućurac. Povelju su potpisali na svečanoj sjednici Senata povodom obilježavanja 45 godina postojanja DVD-a Mladost.
Ova priča o uzajamnom prijateljstvu je počela još prije 35 godina, a održala se cijeli ovaj niz godina. Tek su sada odlučili potpisati ovu Povelju i ostaviti i pravi službeni trag u povijest našeg društva kako bi svim generacijama koje dolaze bilo bar malo jasnije koliku težinu ima povezanost ova dva društva kroz sve te godine. Povelju je u ime DVD-a Mraclin potpisao naš zapovjednik Lovro Posavec, a u ime DVD-a Mladost njihov predsjednik Ljubiša Musinov. Na skupštini se izmijenilo nekoliko govornika, no najviše o prijateljstvu između ova dva društva su rekli naš Zlatko Kovačić i bivši predsjednik DVD-a Mladost Ivica Batina. Druženje se nastavilo u veseloj atmosferi, a za zabavu bili su zaduženi mraclinski tamburaši – Lajbeki.
U nastavku prenosimo i govor počasnog predsjednika DVD-a Mladost Kaštel Sučurac, gospodina Ivice Batina:
“Osnovani 1971.g. a već 1975..g. preselili smo se iz miškovčeve kuće u Đardin. Iste godine masovno obnovili članstvo sa podmlatkom. Već u jesen bili na republičkom natjecanju u Krapini sa tri ekipe, pioniri „A“-brentačari, pioniri „B“ na maloj pumpi i omladina na velikoj pumpi i mokroj vježbi…
Slijedeće 1976., nama je 5 godina te se bratimimo sa DVD „Matica“ Zemun 105 godina i DVD Virovitica 100 god., a u proljeće osnivamo žensku ekipu i već su na prvim natjecanjma, dakako Prve. Nagodinu 1977.g. u Petrinji nastupa omladina i žene. Već tamo osjećamo prva podmetanja i krađe rezultata. Nastavljamo uporno naprid. Dok jedni grade novi dom, drugi vježbaju za natjecanja, a svi zajedno gasimo požare. Usput tražimo prijatelje koji bi nam mogli pomoći u savladavanju tehnike natjecanja. Za dvije godine 1979.g. u Republičko u Puli. Nagrade za pobjednike u kategorijama bile su motorne pumpe „rosenbauer“.
Na samom nastupu, našim ženama očita krađa, uložemo žalbu, koja je prihvaćena i idemo kao prvaci u Medulin gdje smo bili smješteni. Tamo se srećemo sa ekipom DVD-om Mraclin i njihovim voditeljem Strikom. Začas puklo prijateljstvo, mi grlati, a oni mirni i tihi, brzo se skompali.
Ujutro proglašenje i podioba pumpi, a ono grom iz vedra neba… Superkomisija je zasjedala i poništila naš rezultat, a pumpe za mušku i žensku ekipu dodjelila DVD-u Donja Graćenica (navodno to je bilo obečano radi izgradnje doma). Ne triba spominjat da je na stadionu Istre i njenim tribina bila takva barufa da nas je milicija izvela vanka kako nebi remetili protokol.
Uslijedile su žalbe i tužbe sve do Upravnog suda Hrvatske. Naš predstavnik u svim tim turbulentnim vremenima bija je Silvestar Batina, koji je svoje poslove u Zagrebu, Savezu i Donjoj Gračenici obavlja uz veliku pomoć Zlatka Kovačića i ostale ekipe iz Mraclina. Mada smo bili već pobratimljeni sa onim stogodišnjim društvima i snjima održavali redovne odnose, ipak su prave kolege i drugari, posebno zbog takmičara, bili ovi iz DVD-om Mraclin. Tu smo upoznali nove prijatelje u osobama: Predsjednika Vida, zapovjednika Franeka, voditelj Striko, već spomenuti Zlatko i brat mu Željko, Verica i Seka, Brankica, Lacko, dr. Damir, Gordana, Krešo, nezaobilazni Milek i mnogi drugi. Ne samo što smo bili prijatelji nego smo i na nekim svadbama bili kao posebni gosti, a oni su nama doslovce bili ambasadori u Zagrebu, prilikom bilokakvog posla, nabavke opreme ili bolesti u obitelji…to se prijateljstvo ničim nije moglo platit.
Ti odnosi su tako rasli i isprepletali se, da su padale i simpatije, a mnoga su prerasla na prijateljstvo obitelji. 1980.g. ženska ekipa kao druga iz Hrvatske ide na natjecanje bivše države i postaje Prvak potukavši Donju Gračenicu, koja nikad više nije nešto značila u natjecanjima žena. To je bio i plasman na Olimpijadu 1981.g. Mi većina u Njemačku, a netko je morao raditi i na izgradnji doma…e tu su nam ruku dali pobratimi iz Virovitice i Zemuna, a posebno prijatelji iz Mraclina skupa sa zapovjednikom Franekom, da ne nabrajam pojedinačno.
Naš glavni, meštar i kapo, bija je Mario Bartulica Drvo, a kako su ga mraclinci zvali po svoju Drevo, tako smo na tim akcijama dobili i Zlatka sa nadimkom Drevo.
Slijedeće ljeto su se akcije na izgradnji ponavljale, a prijateljstva učvrščivala, a potom te 1982. i svečano otvorio Vatrogasni dom „Mladosti“. Požale se nama Mraclinci da bi i oni gradili svoj Novi dom i napustili salu Doma kulture gdje su do tada obitavali, ali da ih je strah radit bez dozvole… „A kada smo mi imali dozvolu za svoj dom“…
Brzo smo ih uvjerili neka kopaju temelje, a mi smo im donirali nešto sakupljenog cementa i njihov dom je napredovao. Pri kraju rodila se ideja da mi sobu u tom domu uredimo i opremimo i neka to bude soba „Mladosti“ i tako je dogovoreno i napravljeno. Tih osamdesetih godina bilo je bezbroj međusobnih posjeta, naši poslom ili nevoljom u Zagrebu obitavali u Mraclinu, a mraclinci na ljetnom odmoru u Mladosti.
Od prvih godina devedesetih do 95. zbog neprohodnosti puteva, međusobno je druženje bilo otežano, mada kontakti nisu prekidani. Poslije Oluje, odnosi ponovno doživljavaju bum, ali sad već u pomalo izmijenjenom sastavu, međutim ono najbitnije: prijateljstvo, uvažavanje i ispomoć nisu promjenjeni.
Na obje strane javljaju se neki novi klinci, dok stari pomalo odlaze, ali su uspjeli prethodno prenjeli svoja iskustva na mlađe, a ovi su to zdušno prihvatili i sada već, pored vječitih Zlatka, Kreše, Mileka…. imamo Zvonu, Beloga, Miku, Lovru… Pojavljuju se nova druženja i prijateljstva. Nogometaši veterana „Jadrana“ nalaze svoje prijatelje i rivale u nogometašima Mraclina…
Šta reći na kraju….
Uz pune zahvale i čestitke svim pojedincima, koji se sad već broje na stotine, ne treba ništa više reći, do poruke mlađima..nastavite i širite ovo posebno prijateljstvo DVD-a Mladost i DVD-a Mraclin, na osobno zadovoljstvo, obostranu društvenu korist i svakako napredak Hrvatskog vatrogastva…”
Fotografije: Zvonimir Šafar
