“Poštovana obitelji, dragi prijatelji,sestre i braćo vatrogasci, ožalošćeni skupe, okupili smo se danas ovdje da bi sabrani i u miru odali posljednju počast našem dugogodišnjem članu Stjepanu Galekoviću, našem Filčeku.
Teška i neizlječiva bolest zauvijek ga je odvojila od ovog zemaljskog života. Naš Filček rođen je 28. rujna 1931. godine u teškom vremenu, kada nije bilo lako živjeti i preživjeti. Bio je brižan suprug svoje gospođe Barbare, i otac kćerke Mirjane i sinova Berislava i Miroslava,koje je neizmjerno volio te ih je odgojio da postanu odani, pošteni i vrijedani članovi našeg društva i cijele zajednice, a Miroslav je već dugo godina i član Upravnog odbora. Također valja napomenuti da je njegova obitelj financijski držala naše društvo devedesetih godina kada društvo nije imalo nikakvih primanja .
Član našeg društva postao je 06. siječnja 1957. godine i do kraja svog života bio vjeran ideji humanog i volonterskog rada koja nas vatrogasce okuplja u jednu čvrstu organizaciju ljudi koji svoje slobodno vrijeme troše kako bi u slučaju potrebe priskočili i pomogli bližnjemu svome. U tu svrhu tijekom našeg rada u vatrogastvu prolazimo razne obuke i stječemo znanja koja nam koriste pri izvođenju akcija. Filček je tečaj za ispitanog vatrogasca završio 1963. godine, a 1977. godine pohađao je i s uspjehom završio tečaj za vatrogasnog dočasnika. Tijekom svog rada u DVD-u nagrađivan je slijedećim priznanjima i odlikovanjima:
-Spomenica za 10-godišnji rad- 1967. Godine
-srebrna medalja – 1973. Godine
-spomenica za 20-godišnji rad- 1978. godine
– iste je godine odlikovan i zlatnom medaljom VSH
– 1988 godine primio je zvijezdu sa srebrnim obilježjem
– također je i primio spomenice za 30, 40, i 50 godišnji rad
Aktivno djelujući u društvu punih 58 godina, obavljao je brojne zadatke kao aktivni i kasnije pričuvni član. Pamtiti ćemo ga po tome da je vrlo često boravio u prostorima našeg doma u koji smo uselili 1988.
Stjepan Galeković-Filček bio je omiljen u našem društvu kao izraziti veseljak i onaj koji podiže atmosferu u trenucima opuštanja. Svojom pozitivnom energijom ulijevao je optimizam i vjeru da nema nepremostivih teškoća i problema. Svojim doskočicama često nas je razveseljavao i puno puta bio je poput nekog mosta, poveznice između mlađih i starijih članova društva. Imao je puno razumijevanja za mlađe članove društva i često puta svojim načinom razmišljanja rješavao problematične i konfliktne situacije, tako da se niti jedan stariji niti mlađi članovi društva nisu osjećali povrijeđeni u takvim situacijama.
Dragi Stjepane u ime svih članica i članova našeg DVD-a, veliko ti hvala na svemu dobrom što si tijekom svog dugogodišnjeg rada u DVD-u Mraclin napravio i neka ti je laka ova hrvatska zemlja koju si toliko volio.
Iskrena sućut supruzi, kćerki i sinovima te ostalim članovima obitelji od članica i članova DVD-a Mraclin.”