Blagdani su iza nas. Grozničava atmosfera i stres da će se nešto zaboraviti, također. Danas se već polako vraćamo u svakodnevicu, rutinskim obvezama. Božić je prošao u krugu obitelji, vjerujem ni približno isti onom na reklamama, u kojima ozarena obitelj sjedi za prepunim stolom, a okružuje je blještavilo i blagostanje. Najluđa noć u godini je prošla, ostavljajući za sobom pregršt smeća od ispaljene pirotehnike, brojne usamljenike i očajnike koji jednostavno nisu mogli dostići taj nivo ushićenosti i razumijeti čemu sva ta larma. Stalni pritisak koji uvjerava da, ako ne sudjelujemo, nešto propuštamo u ljudima stvara osjećaj isključenosti, koji je često puta uvod u depresiju.
Zašto je siječanj najdulji mjesec iako ima isti broj dana kao i još šest mjeseci u godini? Najdulji je zato jer su svi bajkoviti blagdani iza nas, jer je hladan i još uvijek mračan, jer se potrošilo daleko više nego što je bilo potrebno i daleko više nego što većina kućnih budžeta može podnijeti.
Novu smo godinu započeli s milijunima dobrih želja, neke su od njih izrečene iskreno, neke su čista forma. Često pitanje građanima je bilo: što očekujete od Nove godine? Većina odgovora je bila: boljitak. Boljitak od čega? Što će se to promijeniti s prvom stranicom novog kalendara? Ili petom ili nekom sljedećom? Iščekivanje nečeg što ni sami ne znamo artikulirati. Životi nam prolaze u iščekivanju i nadi. I to je dobro. Istovremeno ne zapažamo one male, pozitivne stvari koje nam se događaju. Dobri ljudi, neka pažljiva gesta ničim izazvana, zdravlje ako nas služi, krov nad glavom, toplina doma, hrana koju blagujemo. Puštamo da nas zavedu reklame i sanjamo neke druge glamurozne situacije, a svoje skromne, ali lijepe živote ne zapažamo.
Učinimo introspekciju i zapitajmo se što bismo zaista mijenjali u svojim životima. Jesu li to materijalne stvari, jesu li to neki drugi ljudi ili nam je dobro baš tako kako je. Istina, prirodno je da je trava zelenija u susjedovom vrtu, ali je med slađi na vlastitom stolu. Ne mora biti med i mlijeko. Neka je samo jedno od toga. I bit će dobro, jer što manje očekujemo, manje se i razočaramo. Svedimo se u realne okvire i život će biti puno jednostavniji, a kažu da je ljepota baš u jednostavnosti. Pa, počnimo im vjerovati.