Danas je našem – prije svega prijatelju, a onda branitelju i heroju – Tomislavu Hrkovcu, godišnjica pogibije. Koliko uzvišenih stvari čujemo u toj rečenici, poznato je svima nama koji smo odrastali s njim, ali poznato je svima u domovini i svijetu koji su imali čast da u životu naprave nekoliko koraka s ljudima spremnim na tako časnu žrtvu. Drugi dan nakon tvoje pogibije smo te, Tomislave, vidjeli u bolnici sa zavojima oko glave, pod kojima su se nazirale samo tvoje oči, već zatvorene, ali još uvijek žive.
Kako uzvišeno si to napravio, prijatelju, pokazavši da si uvijek mislio ozbiljno kad si o nečemu govorio. Pod granatama, s druge strane Kupe, spašavali ste ranjene prijatelje od kojih su neki i danas među nama. Mnogi imaju obitelji, djecu i svoj život u prelijepoj nam Domovini, koju nam oduvijek žele uzeti. I danas je vrijeđaju, gaze, i govore da vas, koji ste za nju dali živote, treba zaboraviti. Prijatelju naš, dok je nas, zauvijek će biti i uspomene na tvoj lik i preuzvišeno djelo. Evanđelje po Ivanu (15, 9-17) jasno nam govori: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“
Otvorenja Parka Tomislava Hrkovca (snimio Josip Vranić, tajnik Udruge 153. brigade HV- Velika Gorica)