Izvor: Pinterest

Tekst: Sanja Cvetni─ç

Istra┼żivanja u arhivima naizgled su dosadna, bez uzbu─Ĺenja. ─îitanje starih dokumenata ispisanih vi┼íe ili manje ne─Źitkim rukopisima pa jo┼í i na latinskom, sve u tihim arhivskim ─Źitaonicima … kakvo uzbu─Ĺenje se mo┼że na─çi u tome? No, nakon nekoga vremena te listine postaju dalekozor kroz koji mo┼żemo promatrati drevna vremena, ─Źak razgovarati s davno preminulim sugovornicima, jer kroz njihova svjedo─Źanstva sve na─Źas o┼żivi. Stolje─ça vi┼íe ni┼íta ne zna─Źe, jer ─Źitamo ┼íto je netko davno zabilje┼żio pa njegovim umom i o─Źima vidimo davnu stvarnost.

Za povjesni─Źare crkvene pro┼ílosti, a posebno sakralne umjetni─Źke ba┼ítine, jedna vrsta arhivskih dokumenata ima posebnu va┼żnost, a to su protokoli kanonskih vizitacija, skra─çeno zvani vizitacijama. U vizitaciju ili pohod mogu i─çi biskupi drugih biskupija koje ┼íalje Sveti Otac kako bi dobio objektivni uvid u stanje nekoga ve─çega podru─Źja i tada se zovu apostolske vizitacije, ali naj─Źe┼í─çe vizitacije su one u kojima biskup ili netko od njegovih izaslanika (kanonik ili arhi─Ĺakon) obi─Ĺe ┼żupe na podru─Źju svoje biskupije. Vizitacije su postojale od srednjega vijeka, ali su posebno u─Źestale u XVII. stolje─çu, kada je Crkva mnogo pozornosti polagala na doli─Źan izgled svojih zdanja: ┼żupnih crkava, kapela, ┼żupnih kurija te na dostojanstvo liturgijskih sve─Źanosti, ali i ┼żupnika i ┼żupljana. Osnovni cilj vizitacije je dobiti uvid u vjerski ┼żivot ┼żupe i potom ÔÇô ako je potrebno ÔÇô provesti mjere da se stanje pobolj┼ía. Vizitator bilje┼żi mnoge podatke o izgledu crkava, o oltarima, liturgijskom ruhu, knjigama i posu─Ĺu, o doli─Źnosti vjerni─Źkoga ┼żivota, blagdanima, procesijama i brojnim drugim stranama┬á ┼żupne zajednice pa i o njezinu pastiru, ┼żupniku. Jedna od obveznih rubrika koju je vizitator morao ispuniti bila je upravo┬áDe Parocho┬á(O ┼żupniku).

Istra┼żuju─çi na┼íu povijesnu staro─Źi─Źku ┼żupu, nakon prve vizitacije koju je proveo arhi─Ĺakon Benedikt Vinkovi─ç, poslije zagreba─Źki biskup, na┼íla sam i onu posebno zanimljivu iz 1649. godine, u kojoj ime vizitatora nije zapisano, ali tada┼ínji je zagreba─Źki biskup (koji ga je odaslao u pohod) bio Petar Petreti─ç. Nakon vrlo zanimljiva opisa ┼żupe, drvenih crkava i kapela ÔÇô tada je jo┼í postojala i drvena ┼żupna crkva sv. Jurja u Starom ─îi─Źu sa svoja tri oltara (glavni sv. Jurja i bo─Źni sv. Magdalene i Navje┼ítenja Bla┼żene Djevice Marije) i svih kapela (mraclinska je tada bila posve─çena Spasitelju, Capella Christi Filii Dei) ÔÇô vizitator je opisao ┼żupnika. Kao i u cijelom tekstu vizitacije vidljivo je da je vizitator pisao na mjestu, brzo, uma─Źu─çi pero u putnu tintarnicu i ispisuju─çi dok god je bilo vidljivo i onda ponovno osvje┼żenom tintom pisao dalje. Previ┼íe je bilo podataka, a da bi ih mogao pamtiti i ostavljati za zapis po povratku na Kaptol. To vrijedi za cijelu vizitaciju, osim u jednom slu─Źaju, kada je jedan podatak zapisan tijekom pohoda, a njegova dopuna na Kaptolu, a vezano je ba┼í za ┼żupnika i to prezimenom Cvetni─ç! Iznenadila sam se prezimenjaku i u┼żivala u pohvalnom opisu:

De Parocho. / Est Andreas Czuetnicz ab annis novem Hic mund├Ž tenet Ecclesiastica et vald├Ž melioravit tam Ecclesiam quam Curiam parochialiem, contra eum quos examinavi nihil mali dicere potuerunt.

U malo prilago─Ĺenom prijevodu ta bilje┼íka glasi: ┬╗O ┼żupniku / Andrija Cvetni─ç je duhovnik, koji je devet godina u ovoj ┼żupi, u kojoj je uvelike pobolj┼íao i crkvu i ┼żupnu kuriju, a oni koje sam ispitao nisu mogli re─çi ni┼íta lo┼íe protiv njega.┬ź

Dok sam prepisivala bilje┼íku iz vizitacije veselila sam se svakoj rije─Źi, a unaprijed i tomu kako ─çe taj barokni staro─Źi─Źki ┼żupnik-prezimenjak biti na ponos i slavu svim Cvetni─çima, pogotovo u Mraclinu, a meni se ÔÇô koja sam u tom trenutku bila jedina upoznata s tako slavnim prezimenjakom ÔÇô u─Źinilo kao da sam dobila neki zgoditak koji ─çu uskoro podijeliti. Me─Ĺutim, ispod navedene rubrike, vrlo urednim rukopisom (kao da je pisano za stolom) i posve crnom tintom tek umo─Źenom u tintarnicu, vizitator je ugurao kratku, krnju re─Źenicu koja je raspr┼íila svu moju uznositost i radost: Satis inebriatur – ┬╗Dosta pijan┬ź.

Pocrvenila sam i u sebi uzviknula: ┬╗O, moj ┼żupni─Źe, pa ba┼í na dan kad dolazi vizitator s Kaptola!┬ź Jo┼í sam se malo nadala da nisam dobro po─Źitala, ali ne, pisano je ─Źitkije nego sve drugo, svako slovo se dobro razabire. Kad sam se malo smirila, ponovno sam uputila ┼żupniku prijekornu misao: ┬╗Znam da je te┼íko i da su Turci blizu, a vjernici nepokorni, i da je puno posla, ali ba┼í na taj dan?!┬ź.  Na izlasku iz arhiva, sve u mislima, zanijekala sam ┼żupnika: uvjeravala sam sebe samu da uop─çe nema potvrde o njegovoj pripadnosti ba┼í mraclinskim Cvetni─çima. Kad sam stigla doma i ponovno pro─Źitala da je vele─Źasni Andrija Cvetni─ç uvelike pobolj┼íao crkvu i kuriju, da nitko ne govori protiv njega (a protiv prethodnika pro┼ílom su vizitatoru ┼żupljani rogoborili), zasramila sam sam se toga kako sam ga brzo odbacila, posve protiv Isusove upute izre─Źene u propovijedi na gori da ne sudimo, ili one sv. Pavla da ─çe svatko od nas za sebe Bogu dati ra─Źun. S novozavjetnim mudrostima u pozadini, za koje je i on pomogao da se naslijede, prenosim vijesti iz arhiva o dobrom ┼żupniku Andriji Cvetni─çu iz ─Źetrdesetih godina XVII. stolje─ça, koji je za sebe mogao re─çi ÔÇô ┬╗ki voli pit vino nego vodu┬ź ÔÇô ba┼í kao i njegov suvremenik, glagolje┼íki ─Ĺakon iz Lovrana, koji je to s─üm zapisao na zidnu ┼żupne crkve. Za ┼żupnika-prezimenjaka, i mnoge druge, svih stale┼ż─ü i stolje─ç─ü, dodat ─çu i kraj ┼żaknova (─Ĺakonova) grafita: ┬╗prebivaj v Bo┼żjoj miloste va veki amen┬ź.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za za┼ítitu protiv spama. Saznajte kako se obra─Ĺuju podaci komentara.