Dva dana ranije negoli praf za praf i je Martinje, mraclinska pajdašija krstila je vino. Mjesto događaja iznimno ugodni prostor mraclinskog Lovačkog društva Jarebica, na kojem se zahvaljujemo susretljivom Marijanu Kovačiću i dečkima iz društva. Marijanu zahvaljujemo i na kupici koju nam je prodal, a još više na onoj koju nam je dal!
Kak vino ima više svojstava, a kak je njihovo prezime blizu toj za neke magičnoj riječi, glavno povjerenje je pajdašija prepustila Vincekima – ili bolje rečeno Josipu, a zdušno su mu pomagali Mirko i Goran. Kaj je Vincekovo 22.siječnja ovom zgodom ne znači baš nikaj. To su tak sjajno odradili da smo odmah zaključili da slijedeće godine baš ništa ne treba mijenjati. Biskupskog posla, na opće iznenađenje javnosti, se primil Zlatko Galeković Kiki. Biskup Galeković je vrhunski odradil ceremoniju, da pomoćni biskupi Anđelko Daci Kasunić i Vito Genovese Štuban nisu imali puno posla, a da je nešto i ‘zaštekalo’ sve bi to sam razjasnil i pojasnil kum, pravnik Neven Karas.
Martinska večera, a koja je obavljena po ceremoniji krštenja, značila je predjelo puno delicija iz obližnjih velikih trgovačkih centara glavnog grada Turopolja, a kruna večera je bil kuhani buncek s zeljem; da bi čovek reč rekel, a ni bilo ni vremena – svi smo se brzo i kvalitetno primili posla, čitaj noža i vilice. Mam nam je, a po obavljenom, na um pala jedna martinska pjesma, da ne velimo šlager. On ide nekak ovak – u našem malom kolopletu tresa nije stalo nam do mesa; samo do dodira zabave i da se lake droge nabave. Kak’ ovih lakih nije bilo na vidiku fletno smo se prepustili Marijanovom vinu (još jenput Hvala!).
Meštar od bele, to je onaj koji vodi sve turnire u tom športu v Mraclinu, Vito Genovese Štuban, pozval je i svečano otvoril 1.Martinski belot turnir. Sudjelovalo je svega šest parova, opće je poznato da se v Mraclinu pol sela karta, a pol… ne karta. Nakon nekoliko sjajnih partija, još boljeg štimunga u toplom i zglednom prostoru mraclinske Jarebice, nakon nekoliko partija u produžetku i prijateljskih tonova ‘ispod stola’, pobjedu je zasluženo odnio par iz ‘ulice pjesnika’ – Neno Rus i Mirko Beli Vincek. Jedni će da ih je napala karta, drugi da se Neno stalno dizal i lupil Očenaša kad got je stigel, ali je opće poznato da tu nekaj treba i znati, a ak iko zna, Neno zna. Beli je bil dobar partner, a još je k tomu i pisal! Nagrade su pobjednicima uručili Oky i Olas, Oky srebrnim Kamenom i Ćosi, a Olas pobjednicima.
Negde okoli dve vure došlo je do one situacije – a kada padne mrak, idemo na zrak. Nismo se više vraćali nutra, finila je i ova. Hvala Vincekima, Marijanu, Slavenu i svim pajdašima na odazivu, hvala gostima – predsjedniku i članu Uprave Hrvatskog rukometnog kluba Gorica Nevenu i Đuri, te pajdašima i čelnim ljudima Breške lige Zlatku, Brajku i breškom Mamiću. Vidimo se dogodine! Oni koji nisu bili ili nisu mogli – pozvani su!
Foto-galerija:Zvonimir Šafar i Vitomir Štuban
