Niste? Pa kako to?
A jeste li čuli za Louisa Pasteura? Jeste! A za Alexandera Fleminga? Jeste! Naravno, čuli ste. I učili u školi. Jer su oni spasili mnoge živote.
A doktor Ignaz Semmelweiss? Zvali su ga spasiocem majki. No, svejedno je gotovo zaboravljen.
Kako to?
Ignaz Semmelweis (1818-1865) je bio mađarski liječnik, rodom Nijemac. Radio je u Beču kao opstretičar (ginekolog, dovodio je bebe na ovaj svijet). Tada su rodilje (babinjače) vrlo često umirale od babinje groznice. U jednoj bečkoj bolnici onih godina u pojedinim mjesecima toga je bilo čak i do 30%. Grozno, zar ne? Ignaz je primijetio da se u drugoj bolnici u Beču ipak puno manje umire. Gdje je bila razlika? U drugoj bolnici su porode obavljale babice, dok su u prvoj to radili liječnici i studenti koji su u susjednoj prostoriji proučavali i secirali preminule rodilje. Izgleda da nisu nakon toga prali ruke. Tada se još uopće nije znalo za bakterije. Ignaz je o svojem odjelu uveo obvezno pranje ruku klornim vapnom. Na njegovom odjelu smrtnost je pala na 1,27%, u ožujku i kolovozu 1848. nije bilo smrtnog slučaja. Mlađi kolege su to prepoznali, ali Ignazov šef nije. Odbili su dosta ponižavajuće njegov zahtjev za višim radnim mjestom, pa se on vratio u Budimpeštu, gdje je nekoliko godina kasnije suzbio epidemiju babinje groznice uvođenjem obveznog pranja ruku klornim vapnom. U Beču je i dalje smrtnost bila 10-15%. U međuvremenu je Ignaz pisao i djela o prevenciji babinje groznice, držao predavanja. Trebalo je desetak godina da se širom Europe uvede pranje ruku klornim vapnom.
Zašto je Ignazu trebalo toliko da uspije i da njegova metoda zaživi?
Kao prvo, u Beču je bio Mađar. Osim toga, te revolucionarne 1848. se našao na krivoj strani. Izgleda da je također imao i nekih psihičkih problema, bilo je tu i ovisnosti. Nije pomagalo što je Ignaz slao ljutita pisma širom Europe. Općenito, išao je protiv opće prihvaćenog mišljenja onog vremena.
U psihologiji postoji pojam „spoznajni nesklad“ (cognitive dissonance) ili kognitivna disonanca. To je kada doživljavamo svijet na jedan način, a stižu nam sasvim suprotne informacije i stvaraju nesklad u našem razmišljanju. Na to možemo reagirati ignoriranjem, omalovažavanjem ili poricanjem. Znamo što je lisica rekla kada nije mogla doskočiti do grožda? Da je grožde kiselo.
Kako su reagirali uvaženi bečki liječnici kada im je neki tamo sumnjivi Madžar rekao da im babenice umiru kao muhe jer imaju hartave ruke? Negiranjem. Tek kada je Pasteur otkrio bakterije, praksa dezinficiranja ruku je postala obvezna. Koliko je rodilja moralo nepotrebno umrijeti zbog ljudske sujete?
Zašto vam pričam o Ignazu Semmelweisu i kakve to veze ima s našom temom debljine?
Izgleda da je nekima teško priznati činjenicu da su krivi savjeti i krive upute o zdravoj prehrani prouzročile nebrojeno mnogo oboljelih i nebrojeno mnogo umrlih. I danas se istina o tim strašnim zabludama teško probija. Sjetimo se kako je britanski profesor John Yudkin prošao nakon što je objavio knjigu o štetnosti šećera „Čisto, bijelo i smrtonosno“. Opovrgavali su ga, ignorirali, osporavali, ismijavali, bojkotirali, zabranili su mu nastupe, nisu ga više pozivali na predavanja, simpozije. Umro je razočaran i nezadovoljan.
I danas, ako netko pokuša progovoriti u velikim zabludama nutricionizma, dogodit će mu se isto što i Johnu Yudkinu. Jednim dijelom zbog sujete, drugim dijelom što se takvim istupima ide protiv velikih korporacija koje prodaju šećere, slatke vodice, brzu hranu.
Svejedno, ima ljudi koji su i danas glasni borci protiv zabluda današnje prehrane. Preporučujem Roberta Lustiga, imate puno njegovih predavanja na youtube. Ili Nina Teicholz, istraživačka novinarka koja je potrošila 15 godina da dokaže da su tvrdnje da su masti uzrokom srčano krvožilnih oboljenja, da su zasićene masti štetne, da su masnoće životinjskog porijekla štetne, da je crveno meso štetno, temeljene na neznanstvenim studijama, vrlo često financiranim od nekih interesnih skupina. Ili su studije koje su donesle neželjene rezultate neobjavljivane.
Nema veze, mi idemo dalje. Nikola Hrkec je na minus 56 kila. Sada mu ide sporije, ali ide.