U opširnom intervjuu za subotnji Večernjak glumica Urša Raukar govori, između ostalog, i o tome kako su joj posjeti Mraclinu, i uspomena na jednu mraclinsku baku, pomogli da stvori lik u predstavi “Črna mati zemla“, koja upravo igra na pozornici Zagrebačkog kazališta mladih. Predstava je nastala po nagrađivanom istoimenom romanu Kristijana Novaka, u kojem snažnu gradivnu ulogu ima međimurska kajkavština. Na pitanje je li ansamblu bilo teško svladati taj govor, Urša Raukar odgovara:
– Mislim da smo svi na visokoj razini svladali međimurski kajkavski, koji se razlikuje od zagorskog. Meni je to bilo tim lakše jer je kajkavski moja baza. Ja sam svoja ljeta provodila sa svojom bakom u Klenovniku, igrala se i družila s drugom djecom. To su najljepše uspomene iz mog djetinjstva. Poznata mi je ta seoska atmosfera. Radeći ulogu bake u “Črnoj mati zemli” mislila sam na dvije bake: na svoju i na baku mog gimnazijskog prijatelja Ratka Cvetnića. Kad bismo odlazili k Ratku u Mraclin, njegova je baka obično sjedila u kutu i nismo s njom puno komunicirali, ali sve nas je, a mene sigurno, obilježila nevjerojatnom toplinom i brižnošću za sve ljude, poznate i nepoznate. To su bake koje brinu o svima, a ne samo o svojima. Ja sam i tada bila svjesna da je to posebna osoba, ali sada, kako godine prolaze, sve se više sjećam takvih osoba kakva je bila Ratkova baka. U njima nalazim smisao koji bi bio u tome da se svi međusobno podupiremo, toleriramo, da budemo solidarni, da se ne odajemo niskim strastima ideologija, dijeljenja i neprijateljstava.