Drugo čitanje: Iz Govora svetog Augustina, biskupa (Govor 185: PL 38, 997 – 999)
Čovječe, probudi se! Za te je Bog postao čovjekom. Digni se, pospanče, i ustani od mrtvih i Krist će te prosvijetliti. Za tebe je, velim, Bog postao čovjekom.
Ti bi zauvijek umro da se nije on rodio u vremenu. Nikada se ti ne bi oslobodio od tijela grijeha da on nije na se uzeo sličnost tijela grijeha. Svladala bi te trajna bijeda da nije bilo njegova milosrđa. Ne bi ti oživio da se on nije tvojoj smrti prilagodio. Propao bi ti da ti on nije pritekao u pomoć, poginuo bi da nije došao. Veselo slavimo dolazak našega spasenja i otkupljenja. Slavimo svečani dan kad je veliki i vječni Dan iz velikoga i vječnog dana došao u ovaj naš kratki vremeniti dan. On nam je postao pravda i posvećenje i otkupljenje. Ta pisano je: Tko se hvali, neka se hvali u Gospodinu.
Istina je, dakle, nikla iz zemlje: Krist je rođen od Djevice, a za sebe je ustvrdio: Ja sam istina. Pravda je pogledala s nebesa: Čovjek koji vjeruje u Krista koji je danas rođen, nije opravdan od samoga sebe, nego od Boga. Istina je nikla iz zemlje, jer je Riječ postala tijelom, a pravda je pogledala s nebesa, jer svaki dobar dar i savršen poklon dolazi odozgor.
Istina je nikla iz zemlje, tijelo uzeto od Marije. A pravda je pogledala s nebesa, jer čovjek ne može primiti ništa ako mu nije dano s nebesa.
Po vjeri opravdani budimo u miru s Bogom, jer su se zagrlili pravda i mir. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu: jer je Istina nikla iz zemlje. Po njemu imamo pristup k ovoj milosti u kojoj se nalazimo, i ponosimo se nadajući se slavi Božjoj. Ne veli: našoj slavi, nego slavi Božjoj, jer pravda nije od nas izišla, nego je pogledala s nebesa. Dakle, tko se hvali, neka se ne hvali u sebi, nego u Gospodinu.
Zato su Gospodinu što ga je Djevica rodila pjevali hvalu anđeli: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir ljudima dobre volje.
Otkud mir na zemlji ako ne zato što je istina nikla iz zemlje, to jest Krist rođen od tijela? Naš je mir on sam koji je učinio od jednoga i drugog jedno: da budemo ljudi dobre volje, milo sjedinjeni u jedno jedinstvenom vezom.
Veselimo se, dakle, zbog ove milosti, da bude naša slava svjedočanstvo naše savjesti. Stoga se ne ponosimo u sebi, nego u Gospodinu. Ovdje se treba sjetiti da je rečeno: Moja slava i koji podiže glavu moju. Zar nam je mogla zasjati veća Božja milost nego što je učinio da njegov jedinorodeni Sin postane Sin čovječji i što je s druge strane učinio da Sin čovječji postane Sin Božji? Ispitaj zaslugu, ispitaj uzrok, ispitaj pravdu, pa ćeš vidjeti da ćeš naći samo milost.