ZASLUŽENA MIROVINA NAKON VIŠEGODIŠNJE SLUŽBE ŠKOLARCIMA IZ VUKOVINE I OKOLICE
Poštovani profesore, kako je u mirovini nakon toliko godina cjelodnevne borbe za boljitak vukovinske škole i djece koja su je pohađala?
– Drago mi je što ste me se sjetili sada! Očito ste me i prije cijenili. U mirovini sam, ali radim i dalje ono za što prije „nisam imao vremena”. Pišem! Što tekst, što note. Dosta je posla oko kuće, u voćnjaku, ali i u mojem drugom domu, na moru.
Kada ste došli u Turopolje i gdje ste sve radili do ravnateljskog mjesta?
– Došao sam 1972. godine u Turopolje, u OŠ Vukovina, na mjesto profesora glazbene kulture. Iako klarinetist, znam svirati i tambure pa je odmah krenuo moj rad s tamburašima. Usput sam vodio i druge ansamble, ili kao profesor puhačkih instrumenata, ili kao dirigent zborova.
Ravnatelj OŠ Vukovina i svih područnih škola postao sam nakon prvih demokratskih izbora, ali isto tako bio sam ravnatelj Glazbene škole u Velikoj Gorici od 1978. do 1986. godine. Uvijek sam se zalagao za rad, napredak i izgradnju u školstvu.
Sjećamo se i razdoblja dok ste bili voditelj glazbene sekcije KUD-a u Mraclinu.
– Zamolili su me 1979. godine da u Mraclinu preuzmem vodstvo tamburaša KUD-a Dučec. Bila je to dobra kombinacija jer je moja supruga preuzela folkloraše. To je bila dobra generacija tamburaša i plesača. Teško mi je sjetiti se svih iz generacije, ali pamtim: Željka Cvetnića, Stjepana Kosa, Zlatka Kosa, Nenada Kovačića, Velimira Matkovića… Bio sam kasnije još jedno kraće razdoblje u vašem društvu.
Što ima novog u školskoj infrastrukturi od vašeg dolaska do danas?
– Što se tiče infrastrukture u OŠ Vukovina i područnim školama: Mraclin, Buševec, Rakitovec, Novo Čiče, Bukevje i Veleševec nekad i danas, to se ne može usporediti. Kada sam preuzeo škole nije bilo telefona, niti vodovoda. Samo je Škola u Vukovini imala telefon, ali bila je dvojnik s pilanom. Tijekom godina smo obnovili škole od temelja do krova, a za mojega mandata otvorena je osmo razredna područna škola u Novom Čiču.
Koliko je generacija prošlo kroz školu tijekom svih tih godina?
– Za vrijeme moga rada kroz školu su prošle brojne generacije učenika. Škola je brojila i do 1200 učenika godišnje. Ponosan sam na više učitelja i profesora koji rade na školama i na tri ravnateljice. Jedna je ravnateljica škole, a dvije dječjih vrtića. Sve tri bile su moje učenice. Osim učenika koji su završili u prosvjeti, mnogi su završili razne fakultete, mnogi rade kao vodeći ljudi u raznim poduzećima, a mnogi su izvrsni poduzetnici.
Da li je lakše bilo raditi s djecom prije ili je to danas?
– Danas je u radu škole najveći problem nepoštovanje prema učiteljskom zvanju na svim razinama. Od roditelja pa sve do institucija koje se bave školstvom. S djecom je lijepo raditi. Fakina je bilo i uvijek će ih biti.
Koje su razlike u školskom programu, što biste promijenili u tome?
– Programi se vjekovima razvijaju razvojem društva. Današnji programi su solidni, ali i dalje treba nastojati, dati više praktičnosti djeci za daljnji život. Nije dovoljno samo pričati, nego uistinu rasteretiti programe, osim neophodnim sadržajima.
Imate li nekog kome bi se htjeli posebno zahvaliti za sve ove godine?
– Ovim putem zahvaljujem se svim učiteljima, profesorima, suradnicima i svim dobrim ljudima s kojima sam radio.
Koliko će novi ravnatelj OŠ Vukovina biti uspješan?
– Nasljedniku sam se nadao, ali kako će sve ispasti samo dragi Bog zna. Tko god dođe, doći će na dobro uređene škole, samo treba nastaviti raditi. Bit će mu puno lakše jer će se škola podijeliti na OŠ Vukovina i OŠ Novo Čiče.
Da li je ostao neki posao kojeg biste rado završili da ste još ravnatelj?
– Nadao sam se da ću još izdati knjigu o 20 godina suradnje s gradiščanskim Hrvatima u Mađarskoj, Austriji i Slovačkoj. Sada ću imati vremena pa ću se potruditi da dobra izdavačka kuća izda knjigu.
Što ćete zaželjeti budućim generacijama učenika iz Mraclina i njihovim učiteljicama, profesoricama i profesorima?
– Budućim generacijama želim da postanu obrazovani i pošteni ljudi. Mraclin je uvijek prednjačio po broju intelektualaca pa mi je želja da i dalje tako ostane.