Naši župljani su i ove godine tradicionalno hodočastili Gospi Karmelskoj u Brezovicu. Misno slavlje predvodio je vlč. kapelan Domagoj Koružnjak uz mješoviti pjevački zbor iz Mraclina predvođen gospodinom Antunom Kottekom.
– Zanimljivo je razmatrati današnje evanđelje koje nosi vrlo vremenitu poruku. Isus u zadnjim trenucima života, kad je izložen velikoj patnji i boli, ipak ne misli samo na sebe, ne bavi se samo sobom. Podno križa stoji njegova majka i ljubljeni učenik. Prema Ivanu Evanđelistu ondje stoje i neke druge žene i drugi ljudi, ali u središtu su Isus, njegova majka i taj učenik. Isusove riječi imaju obilježje oporuke jer Isus ih izgovara prije nego li će reći – “Dovršeno je!” Nema sumnje da se Marija u tim trenucima prisjetila riječi starca Šimuna koje joj je rekao, još dok je Isus kao mali bio prikazan u hramu: “Evo ovaj je postavljen na propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu a i tebi će samoj mač probosti dušu.” Isus s križa vidi drukčije, vidi njih dvoje i želi ih povezati. On je ne poklanja učeniku, on čini nešto mnogo dublje i mnogo važnije. Mariju uči da u ljubljenom učeniku vidi svoje dijete a njega da u Mariji vidi svoju majku. Ivan Evanđelist sebe ne naziva imenom, već onako kako je njemu najvažnije. Shvaća se kao čovjek kojega Bog ljubi.
– I nama je u životu važna ljubav, ljubav koji određuje nas same. Zato Ivan i ne spominje svoje ime jer želi da svatko od nas uđe u kožu učenika kojega je Isus ljubio. Da se stavimo u tu poziciju i možemo ući u isti odnos s Isusom. On je mučenik kojega Isus ljubi. Nije to govorio teoretski nego iz osobnog iskustva. I mi poput njega možemo ući u isti odnos sa Isusom jer smo i mi ljubljeni učenici Kristovi. Ući u Ivanovu kožu znači prepoznati Mariju kao svoju majku i dopustiti da te Marija gleda kao svoga sina ili kao svoju kćer. Iskoristimo upravo današnju svetkovinu Gospe Karmelske za susret s Isusom i s njegovom majkom da bismo shvatili da upravo za nas vrijede te riječi. Marija podno križa nije stajala kao majka usamljene boli, kojoj ubijaju sina, ona je stajala i u naše ime. Ona je za nas žrtvovala svoga sina i u naše ime rekla – neka mi bude!
Na kraju propovijedi vlč. Domagoj pročitao je molitvu iz Duhovnog dnevnika blaženog Miroslava Bulešića: “Majko moja, evo me ovdje pred tobom. Razmatram tvoju dobrotu i tvoju darežljivost prema meni. Ti si mi puno i puno pomogla u mojem životu. Hvala ti. Ti si mi dobra i prelijepa Majka. Ti me zazivaš k sebi, ti želiš da ja budem sav tvoj. Hoću živjeti u tebi, za tebe, s tobom, da mogu živjeti tako s Kristom, za Krista, u Kristu Bogu. U tvoje ruke, Majko, postavljam svoju dušu sa svim njezinim moćima; tebi darujem sve svoje zasluge, svoje molitve, svoja dobra djela, svoju čistoću, svoje poteškoće, svoje odnose prema drugima; tebi prikazujem svoje tijelo i svoja sjetila. Neka mi to pomaže da služim tebi. U tvoje ruke predajem sve časti, sva djela, bilo tjelesna, bilo duševna. Sav hoću biti tvoj. Hoću se žrtvovati svaki dan za tebe. Slatko Srce Marijino, srce moje Majke, budi spasenje moje. Kad sam, dakle, sav tvoj, čuvaj me i brani kao stvar i svojinu svoju. Od sada dalje, dakle, hoću živjeti s tobom, za tebe, u tebi! Tvoj sam. Primi me, Majko! Svaki dan hoću moliti za obraćenje grješnika i po nakani tvojega Presvetog Srca. Neka se po svem svijetu tebi pjeva slava. Tvoj sam sada i uvijek! Amen!”
Poslije mise mnogi župljani su pohitili u susret s časnom sestrom Ilijanom Terezijom od Karmelske Gospe Cvetnić, rođenom Mraclinčicom, a sve okupljene hodočasnike, časne sestre su kao i svake godine počastile ukusnim kolačima i sokovima koje same pripremaju. “Marijo, Ti si Karmelske Gore ures i kras. Po svom svetom škapularu brani sve nas.”
Foto galerija: Zvonimir Šafar
