Društveni život Mraclina osamdesetih je godina obilježio jedan događaj kojeg se ja dobro sjećam, a još kad sam dobila fotografije i informacije od perjanice omladinskog mraclinskog života tog vremena, bilo mi je to prava poslastica za pisanje. Jedan slučajni susret sa Julijem Štubanom, svima poznatijim pod nadimkom Cezar, (pitam se zašto), doveo je do ove priče i – kako to obično bude – uz kurtoazna pitanja, kako si itd., vratili smo se u povijest i dotakli natjecanja pjevača amatera u Mraclinu 5. rujna 1981.- “Glas Mraclina”.
Za taj je događaj prodano sedamsto karata. Ne znam mogu li si sadašnje generacije predočiti sliku sa sedam stotina ljudi u i oko mraclinskog Doma. Auti su bili parkirani do štreke.
Pjevače je pratila grupa Man, bend koji je tih godina žario i palio i imao vjernu publiku. Voditeljica programa je bila Dijana Crnić, rođ. Kovačić. Na natjecanju je nastupila i Karmen Leder, rođ. Kovačić s pjesmom “Ein Bett in Kornfeld”.
U organizacijskom je smislu to bio zahtjevan događaj jer se inzistiralo na tonskoj probi, koja je počela u ranim poslijepodnevnim satima. Izvan konkurencije je nastupio Trio Kos: Zlatko Kos Bojsov, Mladen Kos Prelčev i Ksenija Nestorović rođ. Kos, tj. ja. Otpjevali smo Balaševićeve “Računajte na nas”, “Oprosti mi Katrin” i “Moja draga Klementina”.
Anegdota koju vrijedi ispričati: milicija je pokupila ključeve i vozačke da narod ne vozi pijan. Većina ih se otrijeznila/prespavala u autima, a drugovi su im ujutro vratili ključeve i dokumente i te večeri nisu naplatili ni jednu kaznu.
Da smo vodili računa o čistoći našeg sela i sudjelovali u svim pripremama i pospremama nakon važnih dogadaja, svjedoči i ova crno bijela fotografija. Ništa nije bilo prepušteno slučaju. Ulaznicama je posvećena posebna pozornost i baš mi je drago da su ostale među Cezarovim memorablijama. Ono što nismo uspjeli dokučiti je – tko je pobijedio?
Važno je da je projekt uspio i da ga pamtimo kao događaj koji je obilježio jednu generaciju. Bila su to uistinu dobra vremena.
Foto: arhiva Julija Štubana