Mnogo se prijatelja, suradnika i poštovalaca pridružilo ožalošćenoj obitelji na današnjem posljednjem putu Davora Štubana Šorea, koji nas je – naglo i prerano – napustio prvoga dana ožujka, ostavivši u svakoj od svojih mnogih privatnih i društvenih relacija brojne potresene i ožalošćene suputnike. Sportski djelatnik, novinar i publicist, pisac, obiteljski čovjek, ali i lik iz dinamične društvene pozornice Gorice, Mraclina, Turopolja… U svojim kolumnama imao je potrebu rekonstruirati vrijeme koje prolazi brže nego ga uspijemo u potpunosti proživjeti. I dok se okreneš, pisao je, neki su već nestali. To su bili povrazi koje je izvlačio iz potonulih vremena i namatao ih na svoj spisateljski kalem. I to će biti jedno od Šoreovih utjelovljenja koja će nam nedostajati. Čak ni u svojim leksikografskim djelima i suradnjama nije se dao staviti u negve namjenskoga teksta, uvijek je imao neku svoju asocijaciju, anegdotu, priču za koju je smatrao da daje pravi rezime nečijeg života i djelovanja. Otišao je u naponu snage – nedavno je pokrenuo časopis Retrovizor, promovirao Leksikon turopoljskog sporta, surađivao s Leksikogafskim zavodom “Miroslav Krleža” na izradi Turopoljskog leksikona – a to će reći da je planova sigurno bilo za još dva života. Potvrdili su to sportski kolege i prijatelji koji su ga posljednjim slovom ispratili na vukovinskom groblju, gg. Goran Vukašinec i Darko Blažinčić, spomenuvši i njegov nedosanjani san – Muzej turopoljskog sporta.
– Gdje ljubav plače, tu vjera tješi – poručio je ožalošćenima vlč. Vlado Cvetnić, koji je uz vlč. župnika Saboleka i vlč. kapelana Vragovića, predvodio sprovodni obred. U ozračju Uskrsa koji nam se bliži nikad ne smijemo zaboraviti vazmeni značaj kršćanske smrti, jer “domovina je naša na nebesima”, podsjetio je vlč. Cvetnić.
Od Davora se komemorativnim posvetama ovih dana opraštaju ustanove i prijatelji s kojima je dijelio svakodnevicu – Zajednica sportskih udruga Grada Velike Gorice, Igor Đuran, Marko Vidalina , a od dragocjenog suradnika našega portala i dragog sponzora portalovih rođendanskih proslava mi ćemo se oprostiti jednom od njegovih rado čitanih spomenarskih kolumni, baš onom koju je započeo riječima: “Volim fotografije. Sačuvaju trenutak koji je zauvijek prošao. Ponekad ne znaš pravu vrijednost pojedinog trenutka, sve dok ne postane uspomena.”
Ništa dodati, ništa uzeti. “U Raj poveli te anđeli, na dolasku tvojem primili te mučenici i odveli te u sveti grad Jeruzalem”. Počivaj u miru, dragi naš Šore.