Dječja je mašta od navek bila neiscrpan izvor kreativnih nadimaka i rugalica. Kasnih četrdesetih i ranih pedesetih godina, Obreška su se deca igrala koristeći vlastitu domišljatost jer igrački nije bilo. Dane su provodili na senokošama, a nerijetko su ljetne noći prespali pod vedrim nebom. O, da, i onda je bilo vruće, klima uređaji nisu bili ni na vidiku, a spavanje pod vedrim nebom je bila prava avantura.
Ovo ipak nije priča o mraclinskom noćnom nebu osutom zvijezdama u ljetnim večerima, nego o jednoj igri koja je rezultirala nadimkom koji zasigurno nije bil drag njegovom vlasniku. Zamislite čopor djece koja se odluči igrati vlakića. Netko je moral biti i lokomotiva pa je ta časna uloga dopala jednog dječaka koji je te silne vagone vlekel zdušno i predano, sve dok ga metabolički procesi nisu doveli u situaciju da je ispustil glasan zvuk iz dijela tijela koji svi imamo, ali ga nikad nismo vidjeli vlastitim očima, osim u špiglu. Naravno da se osjećal posramljeno i naravno da su to mali Mraclinci iskoristili za sveopći smijeh i prišili mu nadimak Cug prdi.
Cug prdi je nosil taj nadimak dok već nije stastal u dečka, a i ostatak te vesele družine je porasel pa im je i samima bilo bedasto da ga tak zovu. Još ima živih koji se toga sjećaju i nakon proteka svih tih godina. Nositelj tog čudnog nadimka više nije među nama, ali je ostala jedna simpatična priča kao dokaz da su djeca uvijek bila pomalo okrutna. Kad netko kaže da su djeca prazan list papira, to nije točno. Svi se mi rađamo sa svojom osobnošću, mijenjamo uvjerenja i opredjeljenja, učimo iz iskustava, ali ekstroverti nikad neće biti introveri i obrnuto. Usporedbe radi, nadimak “Cug prdi” je apsolutno benigan u odnosu na ono s kakvim se epitetima klinci danas časte.
Da Mraclin nije imal prugu, vjerojatno taj nadimak nikad ne bi nastal. Pruga i cug su bili umreženi u sve životne pore, pa i dječje igre. Danas prometuju neki drugi cugi, a djeca ko’ djeca – navek budu iskoristili nečiju nelagodu za šale i pošalice. I možda već sad nastaje neka nova anegdota koju će čitati neki naraštaji koji još nisu ni rođeni.