Naslov zvuči pomalo glamurozno, a riječ je o običnom pitomom kostajnu. Ima ih devet vrsta i veze nemaju sa divljim kestenom. Ime je dobio po grčkom gradu Castanei, gdje je, prema nekim izvorima, rodio u izobilju. Arheološki nalazi govore da je to bila jedna od prvih namirnica u ljudskoj ishrani. Jednostavna, ukusna, dostupna, jeftina.
Eh, ovo zadnje više ne stoji. Cijene su im svake godine sve više, kao da nije riječ o nečemu što daje sama priroda, kao da njihovo branje iziskuje ogroman trud i ulaganje. Svjedočimo kako su namirnice i jela koja su nekad bila dostupna i najvećoj sirotinji, postala luksuz dostupan onima dubljeg džepa. Osim, naravno, ako se sam ne pobrineš i uputiš u lov na kostajne.
Još ako imaš privilegiju peći ih na peći na drva, onda je užitak potpun, a ulog minimalan. Miris pečenih kestena zasigurno spada u one mirise koji nas vraćaju u djetinjstvo, u hladne jesenske večeri dok se obitelj okuplja oko šporeta na kojem se peku plodovi šuma. Događalo se da je poneki i eksplodirao ako nije bio dobro zarezan, događalo se da se zapeče i pokoji crvić, ali ništa od toga nije bilo zapreka da ih se jede. Tek skinute sa šporeta, pokrivalo ih se sa kuhinjskom krpom da se malo “dunstaju” radi lakšeg skidanja ljuske, ispod koje bi se zlatio taj mirisni jesenski plod.
Omiljena izreka “kostajna pucanca i mošta rezanca” dočarava nam da se, uz pečene kostajne, rado pio i mošt, koji je već izgubio slatkoću i poprimio odlike mladog vina. Još čujem zvuk otvaranja vratašca na peći i vidim dedine ruke kako trpaju drva, ni previše, ni premalo, taman toliko da se kostajni lijepo ispeku a da ne zagore. U lončeku na stolu je bio mošt, nama djeci zabranjen, odraslima draga pomoć da “potiraju čez požirake suhe kostajne”. Eto, i kostajni su dio nostalgije. Nije isto kupiti ih od uličnog kestenjara, peći ih u tavi ili sjesti blizu peći u kojoj veselo poskakuju plamičci, dok obitelj “pretepa” zgode i nezgode iz svakodnevice.
Za kraj pjesmica koje se većina sjeća iz nižih razreda osnovne:
"Kestenjara, kestenjara,
trošna drvena stara.
Na uglu ulice moje,
trguje kestenjara.
Dimi se uvijek i buči
- kesteni, pečeni, vrući!"
