Dok ubacujem u tražilicu svojih sjećanja ona koja su najupečatljivija o načinu života na čardaku, dvije slike posebno iskaču iz mojih datoteka.
Svako ljeto je netko dolazio na ferije u Mraclin ili odlazio iz njega kod svojih baka, djedova, rodbine. Ja nisam imala nikoga kome bih mogla otići, pa sam odlučila spavati kod mojih bake i dede u Zvonarske vulice. Navečer sam spremila svoju pidžamu, četkicu za zube, pastu, šlapice i “otputila”se na ferije. Deda je spavao dolje u kuhinji, a baka i ja na njihovom bračnom krevetu. Mislim da tu noć nisam oka sklopila. Drugi krevet, drukčiji mirisi, zvukovi, najradije bih po noći otišla doma, ali bila je to moja želja i ja sam je odradila do jutra, unatoč mukama po spavanju. Nije da je baš bila avantura za prepričavanje.
Druga scena je berba kukuruza. Gore na katu do spavaće sobe bila je jedna prostorija koja je služila za “odmetanje”. Ovom prilikom je to bilo za kukuruz koji smo u toj sobici “lupili”. U jednom je čošku bilo cijelo kukuruzno brdo, a budući je svaka ruka dobrodošla, i mene su uposlili. Da mi se dalo – nije. Deda je to očito dobro procijenio, jer mi je obećao – kad nađeš crveni štruk, više ne moraš “lupiti”. Ja sam se zdušno trudila, ali, svi su bili žuti. Puno godina kasnije mi je sinulo da deda uopće nije sijao crvenu kukuruzu.
Život na čardaku je imao toplinu obiteljskog ognjišta. Sve je bilo poznato i prisno, za svaku se stvar znalo čemu služi i gdje joj je mjesto. Ni približno današnjem gomilanju stvari koje skupljaju prašinu i zauzimaju prostor. Umjesto velikih kupaonskih ogledala, imali su malo na zidu u kuhinji ispred kojeg se deda brijao, povlačeći brze pokrete britvom po svojoj koži. Na štednjaku je uvijek bio lonac za čaj od šipka koji je baka brala i sušila. Citrona je bila u maloj plastičnoj kutijici sa najmanjom žličicom s kojom je baka dozirala kiselost čaja. Okus je bio neopisiv.
U čardaku danas žive neki drugi ljudi. Čardak i ja smo se razdvojili u stvarnosti, svatko sa svojom životnom pričom, ali u sjećanjima je ostao onakav kakav je bio u doba mojeg djetinjstva.