Susret s nesvakidašnjom pjesničkom i ljudskom osobnošću Drage Štambuka bio je događaj kojim su se Dučecove spelancije priključile adventskom ozračju u Mraclinu. U sat i pol programa što ga je vodila Darija Žilić, publika – okupljena u maloj dvorani Dučeca – otplovila je kroz turopoljsku maglu na sve četiri strane, putevima kojima su našega gosta vodili njegov profesionalni usud i pjesnička radoznalost: od rodnih Selaca na Braču do Indije, Japana, Brazila, Engleske, Egipta…
Osim pjesama što ih je izabrao iz svog bogatog opusa Drago Štambuk govorio je i o ishodištima svoga literanog iskustva – o tome kako domovina izgleda iz daljine, o susretima i anegdotama s različitim ljudima, među kojima je posebno izdvojio prijateljstvo sa svetom Majkom Terezijom od Kalkute, o inicijativi da se “zlatna formula ča-kaj-što” – kako ju je nazvao, videći u njoj integralni princip hrvatskoga jezika – zaštiti kao nematerijalna baština pri UNESCO-u te o podosta drugih tema. Na kraju svoga nastupa Drago Štambuk poklonio je punu torbu svojih knjiga našoj župnoj knjižnici, a potom su se nazočni Mraclinci, ali i Zagrepčani, okupili na prigodnoj zakusci. O atmosferi svjedoče i kipci Vesne Tafre.
Na poziv Filipa Galekovića druženje se tijekom večeri iz Dučecovih odaja preselilo na božićni domjenak PPS Galeković, gdje su domaćini srdačno ugostili protagoniste naše pjesničke večeri – obnovivši i neka stara poznanstva. Na kraju, otvaramo mali prozor prema stvaralaštvu Drage Štambuka, uz jednu njegovu božićnu pjesmu, pisanu na rodnoj čakavici.
BETLEHEMSKA
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betlehemska ni.
Dok nad sviton tama kulja
gledan ja u svitli vir
i nad njime zvizde šlajer
ča rastvara ju’sku zvir.
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betelehemska ni.
Soldati sa bila greba
pali su u ponor mrk,
zaorila trublja vitra,
Sudnji dan se odbi trd.
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betlehemska ni.
Izronila repatica
betlehemska nad naš grad,
naša poja, šume, škoje,
domovine morski stan.
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betlehemska ni.
Priko mora nan je pasat
odvest se niz modri val,
di pribiva svitlo ime,
Marija i Josip drag.
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betlehemska ni.
Neka cila zemja piva
do nebesa digne glas,
di nan svitli zvizda zlatna
betlehemskog Kraja znak.
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betlehemska ni.
U njon živi vela snaga
tuče srce za naš spas,
zarad milega Ditića
ča nan doni vični dan.
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betlehemska ni.
Dojdi Dite moje duše
donesi mi prvu Rič,
osvitli mi zvizdan pute
da znan doć na zadnji pir.
