Da imamo vijek trajanja, osvijestimo u ranoj dječjoj dobi. No tada nam se to čini daleka budućnost. Nije lako prihvatiti vlastitu smrtnost ili smrtnost naših najbližih. No, to to je neminovan kraj za svakog od nas, i kak bi rekel narod – jedina pravica; i siromašni i bogati na kraju umiru. Naravno da ni isto umirati na svilenim plahtama, uz sav mogući suport, i u bijedi i bez ljudskog dostojanstva. Oni koji ostaju, svoju tugu pokazuju i vanjskim obilježjima.
Tak je kod nas crna boja znak žalosti za pokojnikom. U ne tako davnoj prošlosti, gubitkom člana obitelji, žene su oblačile crninu i najčešće je nisu skidale do kraja života. Moje su bake nosile crno od kad ih se sjećam pa do njihovog odlaska s ovoga svijeta. Jedan jedini put je moja baka imala “dvodijelno” u nekakvoj smeđoj boji i to kad je išla na hodočašće u Lurd. Bila je to sasvim neka druga baka.
Osvještavanjem činjenice da je besmisleno ostatak života nositi crno, jer pokojniku je ionako svejedno, tuga se ipak nosi u srcu, zapuhali su neki novi vjetrovi sa ograničenim “tajmingom” nošenja crnine, već prema tome koliko je pokojnik bio blizak i koliko to okruženje očekuje. Moramo priznati da je bilo veselica na kojima su se ženice jako dobro zabavljale u dubokoj crnini. Valjda je svima doprlo da je taj običaj puka forma sve dok nije odabir ožalošćene, jer zaista tuguje.
I tada se u selu pojavilo pitanje; a da buš prenesla belo? Nije to bilo samo retoričko, bila je to moguća tema za neke nove priče i ocjene koliko ona tuguje. Danas se poštuju kodeksi ponašanja da se na sahranu ne dolazi obučen u živahne boje te se čak preporuča i nošenje neutralnih kišobrana ako i nebo plače za pokojnikom. U cijeloj toj povijesti “crnih” običaja iščitava se da su žene mahom više žalile od muškaraca. Oni nisu nosili crninu. Nije muški pokazivati osjećaje.
Srećom, danas se još sporadično čuju zamjerke na duljinu žalovanja u crnom, jer svatko najbolje sam zna kad je spreman nastaviti sa životom, svjestan da je ono što razmjenjujemo tijekom hoda po ovoj Dolini suza vrijednije od svega onoga iza.
