Ovosezonske Dučecove spelancije pred dupkom su punom Zgradom krenule u korizmenom izdanju. Tema, naizgled općeg profila, tijekom večeri pokazala se i te kako “domačom”. Naši gosti bili su Iva Šišak, profesorica religijskih znanosti iz Zagreba, te dva naša gorička sugrađana – Nikola Pejak i Andrija Brcković. Ono što povezuje ovo troje mladih ljudi jest da su – pješice, svaki svojim putem i sa svojim motivima – prošle godine hodočastili u Santiago de Compostelu. Put prema tom svetištu nosi naziv Camino de Santiago – ili kraće Camino – a Compostela, mjesto u kojem put završava, smatra se uz Jeruzalem i Rim jednim od tri najveća hodočasnička odredišta kršćanskoga svijeta. Povod za ovu večer bila je izložba koju je Iva Šišak priredila u knjižnici Zapruđe predstavivši fotografije nastale na putu prema tom španjolskom svetištu, a nakon što smo izložbu preselili na Zgradu mraclinska se publika, a i podosta zainteresiranih izvan Mraclina, okupila da iz prve ruke čuje o iskustvima ovog hodočašća.
Iva Šišak dala je uvod u sam pojam hodočašća koji poznaju sve abrahamske, ali i neke druge religije, a zatim je govorila o povijesti kršćanskih hodočašća, koja su nastala upravo zbog želje ranih vjernika da posjete Svetu zemlju, mjesto Isusova života, smrti i uskrsnuća. Potom je objasnila i nastanak kulta svetog Jakova apostola – ili Santiaga – kako Španjolci zovu svetca kojeg su si izabrali za zaštitnika. Na koncu je govorila i o svome putu najstarijim Caminom, dugim oko 320 km, koji vodi pretežito gorskim krajevima, a na koji se ovoga ljeta uputila s nekoliko prijateljica.
Nikola Pejak i Andrija Brcković odpješačili su dužu rutu, gotovo tisuću kilometara, od Lurda pa do Santiaga de Compostela i u svojim su prezentacijama predstavili karakteristične točke puta: susrete s ljudima, pejsažima, razmišljanjima, načinima na koji hodočasnici već stoljećima dolaze do hrane i prenoćišta. Nikola Pejak upoznao je nazočne sa svojim lurdskim otkrićem: tamo je naime vidio drevnu kartu hodočasničkih puteva Evrope koji su se kroz povijest slijevali prema Caminu, među njima i put koji od Hrvatske Kostajnice vodi prema Zagrebu i prolazi upravo kroz naš kraj. Zašto i mi ne bismo imali svoj Camino, zapitao je Pejak, pogotovo ako znamo da se naše vukovinsko marijansko svetište smatra starijim od Bistrice?
Snažna duhovna privlačnost Camina očituje se ne samo u velikom broju hodočasnika nego i u tome što su među njima ljudi doista svih rasa, vjera, staleža…, ali, kako svjedoče naši gosti, svi hode ili bicikliraju, čak i jašu, obuzeti istom pozitivnom energijom koja se slijeva prema Katedrali sv. Jakova u Composteli. Andrija Brcković govorio je o tome kako se očekivani problemi – žuljevi i upale – liječe uz pomoć upravo takvog pozitivnog duhovnog ozračja i preporučio to iskustvo svakome.
U glazbenom dijelu večeri s tri korizmena napjeva sudjelovala je Ženska vokalna skupina Dučeca uz pratnju Antuna Kotteka, a po završetku jednoipolsatnog, bogato ilustriranog programa, koji je publika odslušala u jednom dahu, predsjednik Dučeca Matija Kos zahvalio je sudionicima, uručio poklone predavačima i pozvao sve okupljene na posni domjenak. U nastavku večeri publika je bila raspoložena za dodatni razgovor s mladim hodočasnicima, pa su svi s ozbiljnim interesom za odlazak na Camino imali prilike s našim gostima popričati o detaljima.
Rastanak je potekao uz pozdrav “Buen Camino” ili “Sretan Put”, a o ulozi starih turopoljskih staza u hodočasničkoj mreži Evrope svakako valja razmisliti.
(Foto: Vlado Vinetić)
