Ako je novootvoreni Zavod Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti zamišljen kao “Akademija u malom” – kako je istaknuo voditelj Zavoda, akademik Željko Cvetnić – onda je sasvim logično da mu je sjedište Velika Gorica, grad koji danas doista predstavlja Hrvatsku u malom. A Mraclinci i njihovi gosti, koji su sinoć na Zgradi popunili čak i stajaća mjesta, sa zadovoljstvom su komentirali činjenicu da Zavod s radom kreće upravo u Mraclinu, baš u objektu kojim je Andrija Štampar prije skoro devedeset godina na simbolički i stvaran način obilježio pobjedu nad “kužnom barom Krkom” i tako potvrdio novo, asanirano lice našeg sela.
Već dugo Mraclin nije imao tako ugledne goste kakvi su se jučer okupili na simpoziju “Selo Mraclin i Andrija Štampar – susret lokalnog i globalnog”. HAZU i Velika Gorica bili su zastupljeni svojim čelnim ljudima – predsjednikom, akademikom Zvonkom Kusićem, i gradonačelnikom Draženom Barišićem, zagrebačko Sveučilište predstavljala je prorektorica prof. dr. sc. Mirjana Hruškar, Ministarstvo zdravstva pomoćnica ministra prim. dr. Vera Katalinić Janković, medicinski Razred HAZU-a akademik Marko Pećina, a gradsko Vijeće predsjednik Neven Karas. U svojim pozdravnim govorima ugledni su gosti podsjetili na djelo Andrije Štampara te značaj asanacije – kako za Mraclin tako i za svjetsku javnozdravstvenu praksu.
Uvod skupu dao je voditelj, akademik Cvetnić, a potom je prof. dr. sc. Mirjana Kujundžić Tiljak, ravnateljica Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar” ukratko predstavila svoju ustanovu. Prof. dr. sc. Željko Dugac iz Akademijinog Zavoda za povijest i filozofiju, govorio je o Rockeffelerovoj zakladi i zdravstvenom prosvjećivanju u Mraclinu. Dr. sc. Suzana Leček s Hrvatskog instituta za povijest govorila je o općim prilikama na selu u međuraću, a o kulturnoj baštini sela izlagala je prof. dr. sc. Tihana Petrović Leš sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Akademik Cvetnić zaključio je simpozij osvrtom na veterinarstvo tijekom asanacije.
Na kraju radnog dijela Željko Cvetnić odvojio je nekoliko emotivnih trenutaka za uspomenu na prvog mraclinskog akademika Slavka Cvetnića, kojeg su se biranim riječima prisjetili i drugi njegovi suradnici iz HAZU-a, redom naglasivši akademikovu snažnu vezanost za rodni Mraclin.
Za glazbeni ukras simpoziju pobrinuli su se ženska vokalna skupina i tamburaški sastav Dučeca, a Dučecova logistika, uz pomoć Mjesnog odbora, i ovaj put je odradila izniman posao u pripremi simpozija, na čemu je zahvalio i inicijator ovog iznimnog skupa akademik Željko Cvetnić.
Nakon službenog dijela gradonačelnik Barišić uručio je gostujućim izlagačima prigodne poklone, a potom su se sudionici i publika preselili u mraclinski Društveni dom. Treba podsjetiti da starogrčki pojam “simposion” znači gozba, pa se u tom duhu odigralo i drugo poluvrijeme sinoćnjega programa u kojem je prava mraclinska atmosfera potrajala sve do jutarnjih sati. No, ipak ne treba zaboraviti na pitanje koje se bliženjem stote obljetnice asanacije sve češće postavlja u Mraclinu: hoće li Mraclin taj značajni datum dočekati kao “selo-uzor”, kako ga opisuje stručna literatura Štamparova vremena, ili kao selo zrelo za novu asanaciju?
Svi koji su sinoć bili na simpoziju mogli bi se složiti da ozračje koje je vladalo u Mraclinu daje razloga za optimizam.
