Svatko živi svoju pjesmu, svoje snove, a ja živim svoju bol… slušam one “jednom davno tu u selu mom živjela je lijepa Ana, vječna rana srca mog” i “da si deset mlada”. Često slušam pjesme, od njih polazim i u njima se nalazim… one govore o meni, o svima nama! No, svakim danom pjesme su sve tiše… niti je ona deset mlada, a lopovi s Anom odavno su nestali u noći.
Prije godinu dana tu u selu mom sve je bilo k’o u nekom snu… kroz godinu dao sam ti previše ljubavi, a tebi ta ljubav smeta?! Ipak, on ti je dao sve što nisam znao ja! Zbog toga, moram vidjet’ pošto li su snovi ovih dana, kakva li je od njih na srcu rana….
Nađi novu ljubav, dal’ zbog oca il’ zbog novca, a ja ću da pijem… nudim ti zvijezde, nudim ti snove….
Ma, prodao sam dvije njive, prodat ću još dv’je,
ej, tamburo, samo tebe ne!