Kako je i najavljeno prije par dana, u prostorijama Nove Grabe održan je sastanak čiji su ishod s nestrpljenjem očekivali svi kibici mjesnog nam nogometnog kluba. Opće je poznato da situacija u klubu i nije presjajna (a kaj se bumo lagali). Dobrih duša u vidu sponzora sve je manje i zbog stanja u Lijepoj nam našoj a i zbog žara koji je utrnuo.
Dosadašnji predsjednik Marijan Vinetić sudjeluje u radu već dugi niz godina. Nema valjda funkcije koju naš Marjanček nije odradio i probao. Sigurni smo, uz malo bolju podršku koja je izostala od ključnih mu ljudi i ova bi misija bila “successfully completed“. Što iz tih razloga, što radi bolesti, najviše nade i truda za buduće rukovođenje, uložio je u angažman mlađe generacije koja je u nogometnim vodama prilično golobrada. Ali zavrtit’ ću film nekoliko godina unatrag kako bi današnje stanje pokušao objasniti bar približno.
Mnogima nad glavom (kao i u onim stripovima) visi upitnik, gdje je Mladen Galeković, zašto ga više nema, zašto je iznenada „nestao“? Da bismo taj odgovor dobili u cjelini, trebalo je biti s njim, bar u blizini. Ako ne prethodnih 30 godina i više, od kada je sebe nesebično davao i živio za voljeni klub, onda barem zadnjih 10. Isto kao i u njegovom PPS-u, Mladen je tih godina bio prisutan na svim akcijama, svim događanjima oko i u klubu, bilo infrastrukturnim, kadrovskim oko dovođenja novih igrača ili radu s mlađim selekcijama i slično.
Cijelo mjesto i okolica diskutira, svatko na svoj način, većina uglavnom sa strane, neki pričaju vječnu: „Kak’ je negda bilo“ ali glavnina se naravno prisjeća elana koji je svojom pojavom u sve unosio gospodin Galeković. Elan da, nisam rekao novac namjerno, jer svi znamo koliko se je davao svih tih godina. To ne treba posebno napominjati niti je on to ikad volio, čak je i branio da se to govori. Mogao je bez problema platiti deset ljudi i reći im idite tamo i dajte da to štima. Nije ga to zanimalo. Njegova želja je bila da on pomogne ali da obavezno u klubu bude uključeno čim više ostalih istaknutih mještana i poslovnih subjekata, na ovaj ili onaj način, svaki prema svojim mogućnostima. Da cijelo selo diše s klubom i njegovom podrškom kao jedno biće, da to bude pravi mjesni klub. Imao je naime podršku dvadesetak ljudi koji su to shvatili i pratili ga ali od onih koje je godinama čekao da s uključe i shvate njegovu poruku (što bi njemu posebno značilo) nije bilo odaziva. Još kad se krenule zlonamjerne kritike za igrače, priča o Mladenu Galekoviću kao dugogodišnjoj lokomotivi NK Mraclina, na veliku žalost svih nas lagano je išla kraju. NK Mraclin je postojao i prije, postojat će vjerujemo prema današnjem sastanku koji je održan u klubu još dosta godina, ali ime Mladena Galekovića (bez obzira vrati li se on ipak opet u klub ili ne na bilo koji način) u povijesti će ostati zapisano zlatnim i samo zlatnim slovima!
Vratimo se današnjoj situaciji. Večeras je bio sastanak na kojem je napravljen rezime stanja i kako sada stvari stoje, kandidat za sljedećeg predsjednika je Goran Vukašinec. Glavna osobina koja Gorana ističe kao dobrog kandidata svakako je njegova sadašnja velika aktivnost u nekoliko društava, a posebno mladost i sposobnost da za sobom povuče tu cijelu svoju generaciju koja će ga pratiti u predstojećim planovima i akcijama. Uz njega će i dalje ostati dosadašnji “stariji” članovi Damir Cvetko-Cec, Marijan Vinetić, Vinko Galeković, Igor Kovačić, Zvonko Fabijančić (neka se ne ljute ako sam neke izostavio) i naravno nezamjenjivi Dario i Ivan Zgurić. Damir Cvetko navodno, već ovaj tjedan ima razgovor sa Mariom Štoosom kao kandidatom za trenera koji ima podršku i od igrača. Za sve te ljude, za njegovu novu ekipu i iskusne članove, sto posto će jedan od najtežih zadataka u budućnosti biti – pronaći potencijalne sponzore.
Želimo im puno sreće, uspjeha i sposobnosti u tome!
Godišnja izvještajno-izborna skupština trebala bi se održati 06.02.2015. godine i Uprava vjeruje da će odaziv biti u velikom broju.