Operacija Vihor jedna je od najslabije objašnjenih epizoda Domovinskog rata, premda je na našem području, kao i na području Novog Zagreba neuspjeh akcije postao glavnom temom čim su se pripadnici HV-a vratili s bojišnice.
Naime, kako navodi braniteljski portal, nužnost napadnog djelovanja kojim bi se poboljšao ukupan položaj HV-a na glinskom i petrinskom Pokuplju pretpostavljao je forsiranje rijeke Kupe. Pokušaj prelaska Kupe i proboja srpske linije već je pokušan 28. listopada kod Slatine Pokupske. Zapovjedništvo za Banovinu odlučilo je prikupiti više postrojbi i izvesti napad iz tri smjera od Zaloja do Glinske Poljane, pri čemu je jedan od dva glavna pravca trebao biti preko sela Gračanice i Stankovca.
Nažalost, operacija je pokazala više nedostataka, u prvom redu neusklađenost postrojbi u borbenom djelovanju, nepokretanje postrojbi u napad, a napose nedovoljnu obučenost i opremljenost 102. brigade za tako zahtjevnu operaciju u teškim vremenskim uvjetima. Stoga operacija nije uspjela zadati strateški udarac srpskim postrojbama na Banovini, već je završila neuspješno, s nemalim gubicima.
Najviše poginulih, njih 13 bilo je u 102. brigadi uz 17 ranjenih i veći broj ozlijeđenih boraca; izgubljena je posada tenka oklopne bojne „Gromova“ te još dvojica pripadnika brigade, ukupno šest pripadnika 2. brigade; dva vojnika 78. bataljuna Glina i jedan policajac sisačkih „Osa“. Po jedan pripadnik 144. i 153. brigade smrtno su stradali od topničke vatre. Za Mraclin ova loše vođena akcija ima dodatnu tragičku težinu jer je – prilikom izvlačenja ranjenih pripadnika novozagrebačke brigade – na današnji dan prije točno 30 godina smrtno ranjen mraclinski dragovoljac Tomislav Hrkovec.
Foto: arhiva obitelji Hrkovec, Vitomir Štuban
