Uz sutrašnji blagdan sv. Florijana, nebeskog zaštitnika vatrogasaca, najavljujemo da će domaćin župne proslave biti DVD Kuče koje poziva na svečanu misu u kapelu sv. Fabijana i Sebastijana s početkom u 18.45 h. Prije mise bit će tradicionalna prošecija do kapelice sv. Florijana.
U nedjelju pak bit će misa u Mraclinu, pa DVD Mraclin poziva sve svoje članove da se u 9.30 h postroje u svečani ešalon kako bi u kapeli sv. Vida na misi u 10 h na dostojan način proslavili svoga zaštitnika.
Tužna vijest stiže iz susjedstva: Manca Košir, slovenska glumica, filologinja i novinarka, zagrebačka studentica, nezaboravna Janica iz jednog od najvećih hrvatskih filmova, “Breze” Ante Babaje – preminula je u 77. godini života. Bila je članica velike filmske i glumačke ekipe koju je 1967. godine Babaja okupio oko scenarističkog predloška Slavka Kolara, a čiji su članovi danas već svi na onome svijetu: Fabijan Šovagović, Bata Živojinović, Nela Eržišnik…, a među njima i naši Cicibani koji su svojom svirkom i pojavom dali ovom filmu štih iskonske autentičnosti.
Prije sedam godina, prilikom proslave 50. obljetnice filma, Dučecovi tamburaši, kao legitimni nasljednici Cicibana, susreli su se u Karlovcu s ovom vrlo šarmantnom i temperamentnom sugovornicom koja nam je svima ostala u najljepšem sjećanju.
Prvosvibanjska srijeda, koju je ipak bilo teže “pospajati”, pa nisu svi zbrisali na more, okupila je popriličan konzumentski zdrug koji se odazvao pozivu naših Anđela. Bažul je bio za prste polizati, s tim su suglasni i domaći i gosti, a Anđele su pripremile i kojekakve slastičarske egzibicije: ne znaš je li ljepše za gledati ili za jesti. Mnogi su, naravno, iskoristili priliku da ponesu “za doma” pa je predviđena količina, ma kako obilna, brzo prešla, a i vremenski uvjeti su baš nekako pogodovali apetitu. Najbolje raspoloženje, čini se, vladalo je među starim pripadnicima prvomajskih parada, našim penzićima, poput nezaobilaznih Dobrih duša, a atmosferu su sirenama podigli mraclinski vatrogasci koji su se sa Kupa sv. Josipa Radnika vratili s novom pobjedničkom “kantom” i odmah prionuli uz grah s kobasama.
Da zaključimo: nema boljega nego kad Praznik rada padne usred tjedna, a paradu prirede Anđele.
Naši su vatrogasci sudjelovali na natjecanju 10. kupa sv. Josipa Radnika u Turopolju. DVD Mraclin nastupio je sa 3 ekipe, dvije ekipe muške djece i jednom ženske djece. Od 17 muških ekipa, naša prva ekipa osvojila prvo mjesto i prijelaznih pehar, a druga ekipa osvojila 9. mjesto. U konkurenciji ženske djece, bilo je 10 ekipa, a naša ekipa je osvojila 2. mjesto. Čestitamo!
Anđele i ove godine organiziraju izlet, ovaj puta u Podravinu, u Viroviticu. Posjetit ćemo Gradski muzej, baroknu crkvu svetog Roka u Virovitici, Kuću čaja u Špišić Bukovici. Na put se kreće 25. svibnja u 7 sati, cijena izleta je 35 eura (uključen prijevoz i ulaznice – u cijenu nije uključen ručak). Molimo da se zainteresirani jave do 10. svibnja Vesni Tafra na mobitel 091 959 1249.
Veselimo se još jednom izletu i putovanju Lijepom našom.
Zora Cvetnić – naša sumještanka, samozatajna, nenametljiva, požrtvovna, radišna, “mali čovjek velikog srca”, majka troje djece, baka šestero unučadi. Svoj radni staž započela je u tadašnjem Generalnom konzulatu Republike Austrije 31. svibnja 1976. godine i radila je sve do 31. prosinca 2022. godine. Punih 47 godina radila je za Austrijsko veleposlanstvo, za Republiku Austriju, a Veleposlanstvo je na neki način smatrala svojim drugim domom. Svim poslovima pristupala je savjesno i odgovorno.
Njezin trud i angažman bio je za zapažen i u konačnici nagrađen. Naime, predsjednik Republike Austrije odlučio je dobijeliti našoj Zori zlatnu medalju za kontinuiran i predan rad na svečanosti koja je bila upriličena u rezidenciji Austrijskog konzulata, uz mnoge uzvanike. Priznanje joj je uručio aktualni veleposlanik u Republici Hrvatskoj gosp. Markus Wuketich uz riječi zahvale i poštovanja. U svojem govoru istaknuo je da je Zora svojom predanošću pridonijela radnome moralu i slozi u Veleposlanstvu koji su bili temelj uspješnog djelovanja Austrijskog veleposlanstva i u kriznim vremenima Domovinskog rata, pandemije i potresa.
Na kraju joj je zaželio puno zdravlja, sreće i mnogo radosnih trenutaka u krugu obitelji. Draga Zora, ti si dobar primjer drugima. Uživaj u zasluženoj mirovini. Neka Ti dragi Bog podari zdravlje. Budi na ponos svojoj obitelji i našem Mraclinu.
Nadica u kolu na paljenju rakije na Jančetovom gruntu u listopadu 2023. godine (lijevo između dvije Slavonke)
Na Svjetski dan plesa, 29. travnja, donosimo još jedno sjećanje Nadice Zorc rođ. Galeković. Nadica nam je ispričala o jednom nedavnom događaju koji ju je potaknuo na razmišljanje i govori nam o važnosti i značaju folklora i plesa, a posebice plesanja u kolu kao dijela naše hrvatske povijesti i tradicije.
– Oduvijek sam voljela folklor, još od osnovne škole sam krenula plesati v Mraclinu. Navek mi je bilo lepo tancati, ali volim i gledeti i slušati folkloraše.
Nadica Galeković Blažova, Željko Galeković Benđo, Barica Cvetnić Ožinina u Parku ispred Zgrade, 1972. godine
Članovi KPD Ivan Goran Kovačić 1967. godine u Mraclinu; s lijeva na desno prvi red: Slavko Babić, Josip Galeković Joškec, Silvio Mučnjak, Božica Zrnčić, Antun Galeković Bokotov, Barica Kovačić Fujtačova, Franjo Cvetnić Matušin; drugi red: Štefanija Bartolin, Nada Augustić Šiška, Mira Križanić Cicijeva, Željko Kos Kurmanov, Anka Galeković Načelnikova, Barica Galeković Gaga, Nadica Galeković Blažova, Vladimir Cvetnić Milek, Ljubica Cvetnić Kolarova; treći red: Vladimir Kovačić Keksov, Mirjana Kovačić Ribičeva, Antun Galeković Rudan
I lani kad je bilo paljenje rakije na Jančetovom gruntu, još kad sam čula da dolaze Slavonci iz Novih Perkovaca, iako sam već fajn stara, rekla smo Zdravku – idemo, lepo je vreme. Slavonci su bili prekrasni, ja sam bila oduševljena, prekrasne nošnje, svi veseli, stvarno neke prelepo. I kad su oni zatancali slavonski drmeš mene je neke povleklo, a ja nis tancala u kolu sigurno četrdeset let najmenje. I sama sebe velim ja sad idem; da je naš turopoljski drmeš ne bi mogla, treba poskakivati, to ja nemrem, mene kosti bole, ali ovo levo-desno to bum mogla. Ja sam nakon tuliko let ušla u kolo između dve ženi, Slavonki. Slavonski drmeš se tanca da se ruke drže napred, kad sam ja počela tancati, i videla te ruke, kad sam videla da je kolo veliko kak i dvorišče, mene je srce počelo tuči, počela sam se plakati od radosti. Kolo predstavla zajedništvo, snagu, ljudi u kolu isto osjećaju, to je ono kaj daje snagu cele zajednice. Ja sem se stvarno rasplakala, ak me neko gledel sigurno je mislil ova stara baba je poludela. Taj osjećaj je veličanstven, mi smo ista kultura, ista tradicija i običaji, imamo svi nekaj kaj nas spaja, i zato je bitno da deca tancaju u kolu.
Nadica s deklama pleše turopoljski drmeš, 1967. godine
– Malo sam razmišljala o povijesti toga tanca. Moja mama se rodila v Črepekove zadruge, bilo ih je 25, znalo se dogoditi da se jedno leto rodilo i po dvoje dece u iste hiže. I onda se tancalo u kolu jer je bilo zajedništvo, a kad su se zadruge raspale počelo se više tancati u paru, unutar obitelji, jer sinovi su odvojili od očeva i djedova. A denes, uz modernu glazbu, pleše svako sam. Eto, povijest tanca nam govori o povijesti ljudskog zajedništva. I to je živa istina. I razmišljala sam ke je mene došlo da sem išla u kolo, e pa to je ono kaj svem nam, i mene, denes fali. Zato treba decu vučiti da plešu u kolu, jer dok su oni u kolu budu osetili to zajedništvo, budu osećali da se moraju držati skupa, da si trebaju i međusobno pomogati. Plesati sam i tresti se, de niko nikog ni ne vidi, čovjek sam nemre ništa, i to je problem današnjice. Zato deca plešete, budete veseli i budete navek skupa i pomažete jedni drugima, jer samo tak moremo napred, u kolu zajedno!
Mraclinski mali folkloraši na smotri folklora u Velikoj Gorici u ožujku 2024. godine
