Među okupljenima na nedjeljnoj svečanosti u Vukovini, mladoj misi fra Antuna Radovanića, sigurno nije bilo mnogo onih koji znaju da se na isti datum – 28. lipnja – prije točno 78 godina u Mraclinu, u kapeli sv. Vida, održala mlada misa mraclinskoga svećenika Ladislava Štubana. Bilo je ratno i nesigurno vrijeme o čemu svjedoči da je čak za vrijeme same mise na rubu sela došlo do puškaranja što su ga sasvim nepotrebno izazvali vojnički neobučeni ustaše. Zloslutni događaj – kako u svojim sjećanjima zapisuje Slavko Cvetnić Jančetov – kao da je odredio sudbinu Ladislava Štubana koji je kao svećenik službovao u Zagorju, da bi 1945., u dobi od 27 godina, nestao u komunističkim čistkama, te mu se ni danas ne zna za grob.
O ratnoj mladoj misi vlč. Štubana više možete pročitati u poglavlju knjige “Mraclin – kak je negda bilo” (privitak), u kojima Slavko Cvetnić, Štubanov rođak i ministrant na mladoj meši, opisuje taj dramatični dan, sačuvan i na razmjerno brojnim fotografijama.
U srijedu 1. srpnja 2020. na igralištu NK Mraclina održan je sastanak sa igračima, koji će u idućoj sezoni nastupiti za juniorsku selekciju. Uglavnom će to biti igrači iz Mraclina te nekolicina iz drugih sela. Dečki su spremni trenirati i svojim dokazivanjem na utakmicama pokucati na vrata seniorske momčadi. Potencijal je vidljiv kod nekolicine koji će već iduće sezone sasvim sigurno dobiti priliku da odigraju koju minutu u seniorskom sastavu. Nakon dvije godine pauze u trenerske vode vraća se Krunoslav Kos – Kićo koji će voditi selekciju juniora.
Vidimo se na jesen i to subotom poslijepodne kada će se odigravati utakmice!
Nakon odigrane utakmice na dedinom travnjaku povikala sam unucima Filipu i Lovri:
– Joj, kak ste se zamazali! Ko bude to sad opral?
– Baka, samo staviš veš u mašinu, dodaš malo praška za pranje i pritisneš gumbić „Start“! – nasmije se Lovro.
– Zvučiš kao reklama za perilicu i sve je jako lako i jednostavno, ali nije uvijek bilo tako.
Baš suprotno, pranje rublja bio je jedan od najtežih ženskih poslova. Zato nije ni čudo da su u Šestinama 2017. god. podigli spomenik „Šestinskim praljama“ u znak sjećanja na žene koje su nekada u bistrim sljemenskim potocima prale rublje zagrebačkim gospama. Spomenik je izradio naš Turopoljac, akademski kipar Vid Vučak iz Starog Čiča.
Spomenik „Šestinskim praljama“ Vida Vučaka (izvor nepoznat)
Još jedan lijepi spomenik praljama zabilježen je u filmu „Jedan dan u turopoljskoj zadruzi“ u kojem su prikazani svi poslovi u zadružnom domaćinstvu u Mraclinu, pa tako i pranje rublja. Scena s praljama na potoku Obdini ocijenjena je od strane stručnjaka kao jedna od najljepših u filmu.
Scena iz filma „Jedan dan u turopoljskoj zadruzi“ (izvor: https://www.youtube.com/watch?v=3saYC9FBbus )
Prati rublje trebalo je uvijek tijekom cijele godine. Ljeti je to bilo čak zabavno i osvježavajuće u čistoj i bistroj obdinskoj vodi, ali zimi je bilo teško. Voda se zaledila pa su morali doći muževi sa sjekirama, razbiti led, a žene su prale u toj ledenoj vodi.
No, u Mraclinu je i u tom dijelu života Higijenski zavod nastojao olakšati posao. Za vrijeme Asanacije (1930-ih godina XX. st. ) izgrađeni su higijenski bunari sa čistom, pitkom vodom, a na dva mjesta u selu izgrađena su perila za pranje rublja. Onoga u Augustićevoj ulici više nema, ali ono pred kućom Josipa Galekovića (Joke Blaževoga) još i danas prkosi vremenu, samo što u njemu raste cvijeće.
Perilo pred kućom Josipa Galekovića (Joke Blaževoga) (foto Božica Krznarić)
Sjećam se da je moja mama prala rublje u našem dvorištu kod pumpe za vodu. I ona je danas obrasla cvijećem.
Zrnčičova pumpa (foto Božica Krznarić)
Ja sam pumpala vodu u veliki vandl kojeg nam je izradio naš mraclinski kovač (zvani Pujcek), a mama je udaranjem u drveno korito ispirala rublje. Rublje se najprije nasapunalo domaćim sapunom koji smo sami doma radili od masti (kasnije smo kupovali „Plavi radion“), zatim se neko rublje iskuhavalo na peći, rifljalo na rifljaču i tek tada ispiralo.
Prije su ljudi za pranje rublja koristili i lug – prosijani i očišćeni pepeo koji su posipali po odjeći koju su stavili u veliki kotao i prelili kipućom vodom kako bi mrlje otpustile, a rublje bilo bijelo.
Sušilo se na štriku u dvorištu ili na gajnku, a peglalo se velikom željeznom peglom u koju se stavljao žar iz peći. Tek kasnije pojavile su se pegle na struju, a zatim i one na paru.
U tijeku su pripreme za ovogodišnje Dane europske baštine u Velikoj Gorici koji za temu imaju turopoljski dijalekt, koji je – podsjećamo – od 2017. godine upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Grad Velika Gorica tim povodom šalje jedan poticajni poziv ustanovama, udrugama i pojedincima zainteresiranim za rad na baštini da dostave video-snimke izvornih govornika turopoljskoga narječja. Vjerujemo da će poziv naići na odziv i u našem selu koje je još davnih dana poslužilo jezikoslovcu Antunu Šojatu da napravi prvu gramatiku i rječnik turopoljskih govora. Poziv i pripadajuću Izjavu o suglasnosti objavljujemo u privitku.
Nakon mnogo godina Mraclin ponovo ima mladomisnika. U našoj župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini prošle nedjelje je u svećeničku službu stupio fra Antun Radovanić, iz reda franjevaca konventualaca. Uz nazočnost velikog broja župljana, redovničke braće, pripadnika svoje obitelji i drugih vjernika, fra Antun je prvu misu slavio pod svojim svećeničkim geslom “Jer kad sam slab, onda sam jak”, izabranim iz II. poslanice sv. Pavla Korinćanima. U koncelebraciji s fra Tomislavom Glavnikom, vikarom provincije, i našim župnikom vlč. Sabolekom mladomisnik i nazočni zahvalili su Bogu na ovom daru, koji je dugo zaobilazio naše mjesto, poželjevši fra Antunu da ga blagoslov prati na njegovom pastoralnom putu.
Foto-galerija: Snježana Hojan
Posebne zahvale idu onom velikom broju ljudi, koji su se – kako je u završnoj zahvali istakao fra Antun – svaki sa svoje strane angažirali oko prirednje ovoga velikog događaja: svojoj obitelji, roditeljima, sestri i bratu, subraći franjevcima, našem župniku vlč. Saboleku i kapelanu vlč. Vragoviću, župljanima… Posebno na svoj doprinos mogu biti ponosni i župljani iz fra Antunovog Mraclina, obreške gospođe koje su primjereno uredile crkvu, naši banderijalci… Nakon svete mise druženje je nastavljeno uz našu župnu crkvu gdje je obitelj Radovanić priredila prigodni domjenak, a mladomisnik se podružio s nazočnima uz zajedničku poruku: molimo jedni za druge, to je najbolji način da očuvamo zajedništvo, veliki dar Duha Svetoga.
Ivo Banac i supruga Andrea na jednom Martinju u Jančetovom čardaku
Vijest o smrti Ive Banca, povjesničara, političara i pisca, profesora emeritusa Sveučilišta Yale, nije, naravno, zaobišla ni Mraclin. Prof. dr. Banac, Dubrovčanin i građanin svijeta, ali prije svega Hrvat, bio je čest i rado viđen gost našega mjesta, u koje je dolazio godinama, osobito rado na Dučecove spelancije, koje nije propuštao kad god bi bio u Zagrebu. O značaju ovoga iznimnog intelektualca u javnom životu Hrvatske u Jutarnjem listu piše naš redaktor Ratko Cvetnić.
Na Petrovo 1975. godine u Rimu je papa Pavao VI za svećenike zaredio dvadesetoricu đakona iz čitavog svijeta. Među njima bio je i Đuro Sabolek, mladić iz Hrvatske, koji će u kolovozu te godine svoju mladu misu služiti u rodnom Mađarevu nedaleko Novog Marofa.
Vlč. Đuro Sabolek, naš župnik i dekan Odranskoga dekanata, danas je u Mraclinu obilježio uistinu velik jubilej – 45 godina svećeničke službe – a od toga je 33 godine, čitav jedan Isusov život, na službi u našoj župi. Biti svećenik nije profesija, nego poziv. Profesiju bira čovjek, a onaj koji zove je Bog, pa stoga kad navodimo sve te godine, ne zaboravimo da služba podrazumijeva doista svaki dan.
Našem župniku, kojem su mraclinski župljani na današnjoj misi skromnim poklonom zahvalili na proteklim desetljećima, želimo obilje Božjega blagoslova te da ga i dalje prati ono što si je i sam često znao poželjeti: radost svećeničkog poziva.
