Hrvatski vatrogasci oprostili su se danas od svoga kolege, vatrogasca DVD Kustošija Davora Kovačića, stradalog u intervenciji nakon olujnog nevremena koje je prošle subote pogodilo Zagreb. Diljem naše domovine vatrogasci su, po zapovjedi glavnog zapovjednika Tucakovića, upaljenim sirenama odali počast ovom časnom čovjeku, a posljednjoj pošti pridružili su se i članovi DVD-a Mraclin ispred svoga Doma. Sa stranica goričke JVP-e prenosimo i stihove Vladimira Pavića kojima su se gorički kolege oprostili od svoga brata Davora:
Svaki je život ko jedan san i jedna nada u bolje sutra, a svaka smrt je ugasli dan i nova strepnja do narednog jutra.
Neka mu je laka hrvatska zemlja, počivao u miru Božjem.
U predivnom ambijentu Kaptola kod Požege od 8. do 10. svibnja održana je manifestacija pod nazivom „Tambura za dušu”, koja objedinjuje tri događaja povezana s tradicijskim glazbenim instrumentom, tamburom. To su Međunarodni festival tamburaških orkestara „Tambura bez granica“, Festival tamburaških pjesama „Zlatni glas Zlatne doline“ i Smotra folklora „Šokačko se kolo vije“.Festival „Zlatni glas Zlatne doline” ove godine slavi 50 godina te je prve večeri održana Retrospektiva s 15 uspješnica festivala.
Ova manifestacija okupila je brojne izvođače i ljubitelje tamburaške glazbe, a među njima su se istaknuli i TS Lajbeki, koji su svojim nastupom oduševili publiku. Lajbeki su se prisjetili svog uspjeha iz 2018. godine, kada su na ovom festivalu osvojili prvo mjesto s pjesmom “Noćas ti dolazim u snove”. Retrospektivna večer bila je pravi festival glazbe, zajedništva i ponosa na našu kulturnu baštinu. Ovaj događaj još jednom je potvrdio važnost tamburaške glazbe u našim životima i zajednicama, a TS Lajbeki su s ponosom sudjelovali u ovoj nezaboravnoj večeri te zahvaljuju organizatorima na pozivu i gostoprimstvu.
Na stranicama In-portal.hr, portala specijaliziranog za teme društvene inkluzije, objavljen je razgovor s našim sumještaninom Filipom Galekovićem, koji svojim primjerom pokazuje koliko sport može pozitivno utjecati na život. U intervjuu pod nazivom “Moja priča – Filip Galeković: Sportom do zadovoljstva”, Filip otvoreno progovara o svojim izazovima, motivaciji i uspjesima, ističući važnost tjelesne aktivnosti za osobno zadovoljstvo i mentalno zdravlje. Njegova priča inspiracija je svima koji se suočavaju s preprekama i traže način da ih nadvladaju.
Kad sem došel v München, trebal sem najprije najti stan, ali to ni bilo tak leko, pa sem došel prek moje mame, tera je delala v jednom staračkom domu v kujne. Taj dom su vodile časne sestre. Mama se je njem potužila da nemre najti stan za mene, pa su me one prigrnule k sebi i dale mi stan, hranu i posel. Čak sem imal i plaču s terom sem si plačal jezičnu školu, tera ni bila jeftina, a i druge potrepštine. Kak je taj dom bil samo za ženske, tak su i radnice bile samo ženske, a med nemi i moja denešnja supruga. To je bila jedna mlada, fajn cura z Međimurja, tera mi je zapela za oko i tu smo se upoznali i z vremenom i zaljubili. Oženili smo se 1978. i kratko vreme posle vjenčanja sem ja otišel v vojsku u Bjelovar, a ona je ostala u Münchenu, kam sem se i ja posle vojske i vrnul. Ja sem opet dobil svoje mesto u baru v hotelu, a ona je delala kao njegovateljica staraca.
Kćer Andrea, Marija Đuretić, Dragec, supruga Marija i kćer Claudia na Oktoberfestu
U Njemačkoj ste stvorili obitelj, danas ste u mirovini, čime se bavite i kako se danas živi u Njemačkoj?
Ja sad, otkad sem v penzije, puno putujem. Dok sem delal nisem imal puno vremena za putovanja, a imali smo i hižu v Mraclinu, tera nas je koštala puno vremena i obaveza. Sve dok mama, tera je bila sama v Mraclinu, ni mogla više biti sama v one velike hiže i odlučila se za starački dom. Mogla je ona biti i pri nami v Münchenu, ali navek je govorila: mene je bilo dosta 25 let v Nemačke i ja tam više nejdem. Onda smo odlučili prodati hižu, tak da od onda imamo više vremena za putovanja po svetu, teri je veliki i lepi.
Dragec na Kineskom zidu
Bili smo v Amerike, ja sem bil i v Kine i bilo nas je i po celoj Evropi, a meni je segde lepo, jer ja sem jen kosmopolit. Do prije par let sem redovito i rado išel na skijanje. Mi tu imamo u okrugu od vuru i pol najlepša skijališta. Od Kitzbuehla do Schladminga, a i tu bliže Münchena. Hodim ponegda i na utakmice sa FC Bayernom. Imamo blizu pet veliki jezer za plivanje, daskarenje i odmaranje. Naše bavarske brege, tere ja jako volim. Imamo našu prelijepu reku Izar, vuz teru se vozim z biciklinom, ili se idemo kupat. I onda, naš dragi Oktoberfest. I imam svega peseka s terim idem saki dan dva put v šetnju.
Dragec i pesek Leila
Dosadno mi ne, imam svoju hižu, vrt i unuke… A kak se živi denes v Nemačke? Kak do!?! Jedni bole, a drugi gore. Nam je dobro. Mi smo se pravovremeno pobrigali da smo si osigurali i sredili stambeno pitanje, jer do mora od obične plače plačati stanarinu, tomu baš ne dobro. München je najskuplji grad v Nemačke. Bude i još skuplji, jer k nam dolaze sve više visoke tehnološke firme tere svoje radnike skupo plačaju, pa si oni moru taj skupi život tu priuštiti.
Jeste li razmišljali jednom se vratiti u Hrvatsku? Fali li Vam Mraclin i naši ljudi?
O povratku u Hrvatsku već dugo, dugo nesmo razmišlali. Mi smo kao deca od 15 let otišli iz te sredine van. Ja od 1970., a moja supruga od 1972. Znači, prije 55 i 53 let. Žena i ja imamo korene tu v Hrvatske, ali mi živimo sim i tu smo doma, a kad dojdemo v Hrvatsku, osečamo se kak stranci. Kak sem već i rekel, ja sem kosmopolit i meni nigdo ne fali i segde de se god nalazim, dosad, nigde se nis osečal, da nesem dobrodošel, jer ja sem svoj celi radni vek sprovel z ljudi z celog sveta, pa se znam tak i prilagoditi. A sim v Münchenu, ako želim to doživeti, odem v Hofbraeuhaus i tu se svračaju gosti z celog sveta s terim imaš odma kontakt, a posle jene do dve pive, znaš govoriti se jezike sveta. I zato se veli ,,Prije nek merneš, moraš biti bar jemput v Hofbraeuhausu”. Dok su roditelji bili živi, nekej nas je vezalo za dom, ali posle, odkad njih više nema, više nas i ne vleče tuliko v takozvani ,,domom”.
Dragec, Maca i kćer Andreja
Znamo da ste vjeran čitatelj našeg portala. Biste li nešto poručili čitateljima i Vašim sumještanima?
Bi i to rado. Vučite vašu decu naš govor, mraclinski dijalekt, turopolski. Našu povijest, naše običaje, pjesme i plesove i čuvajte tu našu baštinu! Jer samo tak bute obstali. Vidite kaj se v svetu zbiva!?! Ja sem svoje dal kuliko sem god mogel. Bravo Dučec! Bravo DVD! Bravo Anđele! Bravo NK Mraclin!
A vi, uredniki ovoga portala, nastavite tak i dalje, ali možda još i više. Mislim da ima još takvih kak sem ja, teri bi vam svoje priče pripovedati znali! Mene, nažalost, sve menje Mraclincov pozna, jer kak čitam i čujem, sad je taj i taj mrl, i to sve više, i još mladi ljudi. Tužno. Kolko je još moji vršnjakov živo? Javete se!
Lepe pozdrave svem vam doma od Dragana Kundića i njegove familije. Ostanite mi živi i zdravi!
Članovi Dučeca, kumovi i prijatelji na proslavi 60. rođendana Dragca Kundića u Mihovljanu, rodnom kraju njegove supruge Marije
Nakon dva uzastopna poraza nogometaši Mraclina vratili su se na pobjedničke staze savladavši na domaćem terenu momčad Moslavine iz Kutine rezultatom 2:1. U utakmici punoj ritma i prilika s obje strane, domaći su iskoristili svoje šanse i upisali zaslužena tri boda. Uvod utakmice pripao je gostima koji su već u 9. minuti zaprijetili preko Krunoslava Lilovca, no vratar Zagorac odličnom reakcijom čuva mrežu netaknutom. Mraclin je uzvratio u 20. minuti kada Rajić glavom pogađa mrežicu s vanjske strane, a šest minuta kasnije Hajduk neprecizno puca iz izgledne prilike nakon odlične lopte Brdeka. Najbliže pogotku Moslavina je bila u 33. minuti kada je Ante Batarelo iz daljine pogodio prečku. Kazna za promašaje stigla je u završnici prvog poluvremena – Brdek je lijepo odigrao na lijevu stranu za Lukavečkog, koji pronalazi Hajduka, a najbolji klupski strijelac rutinski pogađa za vodstvo Mraclina. Početak drugog dijela donio je pritisak gostiju, no domaća obrana i vratar Zagorac odolijevali su svim pokušajima. Najopasniji je bio Filip Zavoral, koji u 59. minuti pogađa stativu. Mraclin je povećao vodstvo u 64. minuti kada Toni Borovac sjajnom solo akcijom u kaznenom prostoru gostiju matira vratara za 2:0. Gosti se nisu predavali te su u završnici utakmice preko Davida Grgića smanjili zaostatak na 2:1, no do kraja nisu uspjeli ugroziti domaće, koji su borbenom igrom priveli susret kraju. Ovom pobjedom Mraclin je prekinuo negativan niz i vratio optimizam uoči nastavka prvenstva.
IV. NL SREDIŠTE ZAGREB, 25. kolo
MRACLIN – MOSLAVINA 2:1
Stadion Nova graba. Gledatelja 80. Sudac: Matijašec (Zaprešić). Pomoćnici: Žakman (Zagreb) i Rešetar (Samobor).
U subotu 3. svibnja u Velikoj Gorici održana je Smotra vatrogasnih snaga Vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice. Kroz defile članstva i vozila Goričani su mogli vidjeti svu snagu naših dobrovoljnih društava.
U nedjelju 4. svibnja u kapeli svetog Vida povodom blagdana svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca, služena je sveta misa za mraclinske vatrogasce. Formiranje ešalona bilo je u 9,00 sati ispred Vatrogasnog doma “Ivan Galeković – Gale”, a potom su pripadnici DVD-a krenuli prema kapeli. Sveta misa za sve vatrogasce naše Župe služena je istog dana poslijepodne i u Kučama. Na proslavi su sudjelovali članovi dobrovoljnih društava iz Vukovine, Kuča, Buševca, Mraclina, Turopolja, Starog Čiča, Rakitovca, Okuja i Čičke Poljane.
Jučer, u subotu 3. svibnja, na svečanom misnom slavlju podijeljen je sakrament svete potvrde. Svečanu misu u 10 sati predvodio je preč. mons. Ivan Hren, turopoljski arhiđakon i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, u koncelebraciji sa župnikom vlč. Sinišom Hegedušićem te kapelanom vlč. Hrvojem Bušićem.
Na početku misnog slavlja okupljene i monsinjora je u ime roditelja, kumova i krizmanika pozdravila predstavnica roditelja:
„Prečasni gospodine, radosno vas pozdravljamo u našoj župnoj zajednici, u ime svih roditelja, naše djece i kumova. Vremena u kojima živimo doista su teška i prepuna raznih napetnosti i napasti. Nije lako danas biti svjedok Uskrsloga Krista. Živjeti kršćanski predstavlja velik izazov – kako za mlade, tako i za nas roditelje. Danas će naša djeca po vašim rukama primiti pečat dara Duha Svetoga. Vjerujemo da će upravo taj dar u njihove mlade živote unijeti novu snagu kako bi mogli živjeti i svjedočiti vjeru u svojim obiteljima i zajednicama. Vjeru koju smo im mi roditelji prenijeli, i sami svakodnevno obnavljamo oslanjajući se na Božju snagu. Zato vam, prečasni gospodine, danas s povjerenjem preporučamo našu djecu. Molimo vas da za njih zazovete Duha Svetoga, da ih On jača i vodi u današnjem svijetu, kako bi pronašli ispravan put i bili hrabri apostoli Uskrsloga Krista. Dobro nam došli!”
Nakon pozdrava roditelja, prigodnim riječima mons. Hrena pozdravio je župnik vlč. Siniša Hegedušić:
„Radost mi je što danas u našoj Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini možemo srdačno pozdraviti prečasnog mons. Ivana Hrena, turopoljskog arhiđakona, kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog i delegata našeg nadbiskupa, mons. Dražena Kutleše. Velika nam je čast što upravo vi predvodite ovo svečano misno slavlje na kojem naši mladi primaju sakrament svete Potvrde. Danas s ponosom pred vama predstavljamo naše krizmanike – mlade ljude koji u ovim izazovnim vremenima žele živjeti svoju vjeru i biti Kristovi svjedoci. Vrijeme u kojem živimo obilježeno je brojnim duhovnim i društvenim izazovima. Teško je biti svjedok danas, ali mladi vole izazove. A danas živjeti kršćanski – to je izazov. Stoga vas, prečasni monsinjore, s povjerenjem molimo: zazovite nad njih Duha Svetoga! Neka ih On osnaži, vodi i prosvijetli kako bi, unatoč svim protivnim vjetrovima, ostali čvrsti u vjeri i bili uistinu svjedoci Uskrsloga Gospodina. Preporučam Vam u molitvu ove naše mlade, cijelu našu župnu zajednicu, kao i ovu svetu misu. Dobro nam došli!”
Na upućene riječi pozdrava i zahvale osvrnuo se mons. Ivan Hren na početku misnog slavlja:
„Dragi župniče, dragi kapelane, dragi krizmanici, kumovi, roditelji, braćo i sestre, na samom početku želim vam prenijeti pozdrave zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše te njegovih pomoćnih biskupa. Ovdje sam danas kao njegov delegat, kako ste i čuli. Dobio sam i zadatke – nešto od gospođe koja predstavlja vas, dragi roditelji, a nešto od župnika – dakle, znam što mi je činiti. Tri puta danas čuo sam riječ ‘izazov’. Svako vrijeme u sebi nosi izazove – ponekad su oni snažniji, ponekad blaži, ali uvijek zahtijevaju žrtvu, trud i život da bismo mogli biti autentični svjedoci vjere. To je i jedna od ključnih riječi koje su ovdje spomenute. Uz to, dvaput ste mi rekli: ‘Dobro došli!’ A znate li zašto se ja stvarno tako i osjećam? Ajde, čujem mudre glave… Zato jer sam došao doma! Ovo je Očeva kuća, a mi smo braća i sestre. I ima li išta ljepše nego doći u toplinu Očeva doma, doći na svoje ognjište, tamo gdje nas povezuje ljubav i razumijevanje? Zato se ja osjećam dobrodošlo, jer sam kod kuće.”
Mons. Hren je u svojoj homiliji također istaknuo da je živjeti vjeru danas pravi izazov, no da nas Duh Sveti osnažuje i vodi kroz sve izazove. On je pozvao krizmanike da ne dozvole da im strahovi svijeta uguše vjeru koju su primili, jer je Duh Sveti tu da ih podupre. „Mladi, vi ste pozvani na radikalnu promjenu života, na traženje vrednota koje nisu usmjerene na zemaljski uspjeh, nego na ljubav koja se daruje drugima. Nemojte se povući pred izazovima, jer ste vi nositelji nade. Vi ste svjedoci Kristove pobjede, ne samo danas, nego svaki dan kroz vašu vjeru“, rekao je mons. Hren.
Također je naglasio: „Nedajte da vam bistrinu i radost iz vašeg oka pogleda iščezne zbog samo jedne noći ili jedne gluposti. Progovorite nam, možda nama starijima koji smo možda i razočarani i umorni od života, pa i svojim roditeljima, svima koje osjetite da su klonuli. Progovorite nam duhovskim govorom. Znate koji je to govor koji ga svi razumiju. To je govor ljubavi u toj razigranosti i mladosti, ali i odgovornosti koje pred vama progovorite tim govorom ljubavi. Jer to je jedini način da mijenjamo sebe i lice ove zemlje.”
„Nemojte, nakon što primite potvrdu, kada biste trebali biti nositeljima vjerničkog života, zaboraviti na ovu crkvu, ovu vašu župu. Nemojte prestati moliti. Svakog se dana sjetite Duha životvorca, Duha darivatelja radosti. Ovo je vaš sakrament poziva da se uključite i u život vaše župe, da budete na pomoć starima, da sami pokrećete inicijativu brige za siromašne i osamljene, da se okupljate u zajednicama, da molite, jedni drugima pomažete i budete na ponos i sebi, i obitelji, i župi. Dar Duha Svetoga nas poziva da se brinemo i za stvoreni svijet koji nas okružuje, i za prirodu. Istinski kršćani su zapravo istinski ekolozi, ali na prvom mjestu uvijek je to ekologija ljubavi i iz ljubavi.“
Na kraju mise župnik vlč. Siniša Hegedušić se zahvalio preč. mons. Ivanu Hrenu što je predvodio svečano misno slavlje i podijelio sakrament svete Potvrde, roditeljima krizmanika koji su podarili život i pratili svoju djecu kroz njihov vjerski odgoj, vjeroučitelju vlč. Hrvoju Bušiću koji je mlade pripremao za sakrament svete Potvrde, ravnatelju Osnovne škole i gospodinu Damiru Bediću, te svim učiteljima i vjeroučiteljima koji su pratili krizmanike u njihovom obrazovanju i odgoju, kumovima krizmanika koji su obećali podršku i pomoć mladima u njihovom daljnjem kršćanskom životu, ispovjednicima koji su pomogli krizmanicima da se pomire s Bogom, članovima zbora i gospodinu Branku Pucekoviću koji su obogatili misno slavlje svojim pjevanjem, te svima koji su na bilo koji način pomogli da svečanost protekne u duhovnoj radosti, molio za Božji blagoslov za krizmanike, njihove roditelje, kumove i cijelu župnu zajednicu.
