Dorotea ŠTUBAN, foto: Vladimir VINETIĆ
U ponedjeljak 11. lipnja 2018. započeli su XIII. dani svetog Vida. Ovogodišnja manifestacija otvorena je kazališnom predstavom Svoga tela gospodar koju je pred prepunim gledalištem u Društvenom domu Mraclin izvelo Pučko kazalište Ogranka seljačke sloge Buševec. Predstava je nastala prema istoimenomu književnom predlošku Slavka Kolara, noveli objavljenoj 1932. godine. Godine 1956. Kolar je izdao i istoimeni dramski tekst, s podnaslovom Smešna pripovest u dva dela.
Predstava donosi priču o tragičnim sudbinama dvoje mladih ljudi, seoske djevojke Rože i siromaha Ive. Dvije gospođe, Dora i Jaga, imaju ulogu pripovjedača: svojom nas pričom uvode u samu radnju i najavljuju događaje. Iva je zbog vlastitog nemara izgubio kravu pa je kažnjen prisilnim brakom sa šepavom i njemu neprivlačnom djevojkom. Budući da ne želi imati ništa s Rožom, Iva neprestano ponavlja da je on svoga tela gospodar. S druge strane, Roža od prvog dana braka trpi Ivino odbijanje. Usprkos tome, ona voli i poštuje svoga muža i spremna je boriti se za njegovu naklonost sve dok njegov prezir ne kulminira nasilnim ponašanjem. Dramaturšku obradu i režiju potpisuje Ivan Rožić (Nikolin). Redateljev koncept stavlja u fokus pitanje krivnje za tragične događaje.
U središtu pozornosti našli su se protagonisti Ana Katulić i Tvrtko Kovačević koji su svojom uvjerljivom izvedbom prikazali Ivinu i Rožinu tragediju te uspješno prenijeli njihove emocije gledateljima. I ostatak izvrsne glumačke postave unio se u svoje uloge dočaravši s jedne strane karaktere seoskih bogataša, a s druge zbilju tipične siromašne obitelji.
Predstava je obogaćena jednostavnom i funkcionalnom scenografijom koja zapravo prikazuje interijere kuća, a kostimi vjerno dočaravaju duh toga vremena te predočuju socijalne razlike dviju obitelji. S obzirom na to da se radnja odvija u našem kraju, kajkavština kojom likovi govore bliska je publici.
Nova predstava Pučkog kazališta Buševec gledatelje nije ostavila ravnodušnima. Naprotiv, reakcije publike bile su sjajne tijekom cijele predstave. Komični su elementi često izazivali smijeh, a pljesak kojim su bile popraćene tužne i bolne situacije dokazuje da su glumci uspjeli doprijeti do gledatelja i izazvati njihovo suosjećanje.
