Današnji svetac je naš mjesni zaštitnik sveti Vid (Vitus, talijanski Vito, njemački Veit), dječak mučenik u vrijeme Dioklecijanovog i Maksimijanovog progonstva. Rodio se oko 290. na Siciliji. O njemu ima malo izvjesnih povijesnih podataka, ali postoje mnoge legende. Prema predaji, još dok je bio dječak, vlastiti otac Hylas, poganski sicilijanski senator, tukao ga je i prisljavao da se odrekne kršćanske vjere. Otac je kasnije oslijepio i žrtvovao rimskom bogu Jupiteru vola za ozdravljenje, ali uzalud. Oca je izliječila Vidova molitva, ali je dječak u svojoj dvanaestoj godini (po nekim legendama u sedmoj) ipak morao pobjeći u Lukaniju (danas talijanska pokrajina Basilicata), zajedno sa svojim učiteljem Modestom i njegovom ženom, odgojiteljicom Krescencijom, koji su ga i obratili na kršćanstvo i zbog toga bili izbičevani. Putem im je hranu na brodić donosio orao. U Lukaniji je Vid čudesima liječio bolesnike, pa ga je car Dioklecijan zajedno sa skrbnicima pozvao u Rim da mu ozdravi sina od padavice. Vid mu je izliječio sina, ali nije htio žrtvovati poganskim bogovima pa je osuđen na smrt, zajedno sa svojim skrbnicima. Bačen je u kotao vrućeg ulja (zajedno s jednim pijetlom, zbog toga ga i zazivaju kod predugog spavanja), iz kojeg je izašao nepovrijeđen, zatim su ga bacili u jamu gladnim lavovima, ali ih je on blagoslovio pa su samo ležali do njegovih nogu. Nakon brojnih mučenja, anđeo ga je izveo iz tamnice i otpratio njega i skrbnike u Lukaniju, gdje su oko 303. umrli od pretrpljenih muka.
Jedan je od 14 svetih zaštitnika u nevolji, zazivaju ga padavičari, živčani bolesnici, slabovidni, kod napada divljih životinja, ugriza pasa, ujeda zmija, udara groma, oluja, a osim što je zaštitnik našeg Mraclina, zaštitnik je ljekarnika, pivara, gostioničara, podrumara, glumaca, komičarki i komičara, plesača, pasa, Češke, te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.