U utorak 10. travnja bijaše živo u prostorijama „Dučeca“. Održavaju se probe svih skupina društva, pjeva se, svira, pleše, vježba za nadolazeće nastupe i gostovanja, kojih nam ne nedostaje. Sve to pod budnim okom naših voditelja.
No, sinoćnja je proba bila posebna. Našem je Studi bio rođendan, i to ne bilo kakav rođendan, već onaj okrugli, onaj koji se mora obilježiti posebnom pažnjom. I nije trebalo puno da se dogovorimo. Seke su ispekle sachericu, stigla je Tafrina košarica sa slanim kiflama, a domaći fini kukuruzni kruh – koji se odlično sljubio s prepunim platama finih, mesnih delicija – ispekla je Studina kćer Ivana.
Zaslužio je tu pažnju naš Studo. U “Dučecu” punih 20 godina, odgojio je tri generacije tamburaša, osmislio mnogobrojne programe naših nastupa, ponekada baš kao čarobnjak posložio ekipe, onda kada je to izgledalo sasvim nemoguće izvesti. Zvuk tambure iz Studine škole, drugačije zvuči, jedinstven je, i puno puta ne moramo niti vidjeti tamburaša koji prebire po žicama, da bi prepoznali da je to Dučecova škola, da je to škola našeg Maestra.
Dragi naš Studo, volimo te svi redom, tvoji „Alibići“, „Lajbeki“, „Taktići“, tvoje „Srećice“, jedini ženski tamburaški sastav u Turopolju, vole te tvoji plesači od onih najmanjih do veterana, i tvoje ženice koje su upravo sinoć, na tvoj okrugli rođendan, dobile ime „Rosice“, sa željom da još dugo, dugo budeš s nama. Sretan ti rođendan, dragi naš Maestro!
Fotografije: Vlado Vinetić
