Bliži nam se hodočašće Gospi Vukovinskoj i devet dana zavjetnog hoda od Mraclina do Vukovine. U vjeri i nadi da će nam se ove godine pridružiti više ljudi nego prošlih, odlučio sam napisati pismo svojem prijatelju. Sastoji se od pet dijelova koji komentiraju uobičajene izlike i objavljujem ga u pet objava.
Svakodnevno slušamo izlike poput ovih: Dobar sam čovjek, ne kradem, ne varam, tu i tamo nekaj malo zgriješim. Kaj ću ići u crkvu, pogledaj ljude koji tamo idu, više su grješni od mene, gle kakav svećenik vozi auto, ionako samo špota one koji dolaze na misu, ja se doma pomolim, kakva ispovijed. Da ima Boga ne bi bilo nepravde, ratova, bolesti…
III. Pogledaj kakav svećenik vozi auto, ionako samo špota one koji dolaze na misu:
Da li znaš da će svećenicima, časnim sestrama i ostalim ljudima koji bolje od nas prosječnih ljudi poznaju sveto pismo, najmanje trostruko biti mjereno kad dođu pred Božji sud? Da li misliš da si ti više dao Bogu nego ta osoba koja je unatoč mogućim slabostima ostavila svoje najmilije, živi u celibatu i radi još bezbroj dobrih djela kojima se ne smije javno hvaliti jer je to grijeh („Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica“ Mt 6,1-6.16-18)? U 99% slučajeva ti ljudi čine, rade i uče nas samo dobro. Zašto se hvataš za taj 1%? Pa i oni su samo grješni ljudi isto kao i mi?! Da sebe opravdaš ili njih? Možeš li zamisliti tu svetu misu na kojoj bi svećenik izvukao papir i jedan dio svete službe i riječi potrošio na priču o tome koliko je i kome sve pomogao ovaj tjedan? Ako želiš naći željenog Boga a ne možeš iz nekog razloga na svetoj misi u svojoj župi, kreni u brezovički ili koji drugi samostan ili crkvu gdje je skromnost na najvišem nivou. Ili ti je lakše o tome pričati na forumima ili u kafiću i tako opravdati svoju lijenost i udaljenost od Boga? Bog ima meko srce, očevo srce – rekao je Papa Franjo. Pitajmo se dakle je li Bog plače zbog mene, je li sa mnom razočaran, i jesam li se udaljio od Njega? Koliko idola imam kojih se ne mogu odreći, čiji sam rob? Danas razmislimo o ovom razočaranju Boga koji nas je stvorio iz ljubavi, a mi idemo tražiti ljubav, blagostanje, provoditi se na drugim stranama, a ne u njegovoj ljubavi – ustvrdio je Papa dodajući: Udaljavamo se od svoga Boga koji nas je podigao. Svaki dan treba ispitivati savjest: Gospodine, mnogo si me sanjao, a ja sam se udaljio; reci mi gdje i kada kako bih se mogao vratiti. Iznenadit ćemo se kad vidimo da nas Bog uvijek čeka, kao otac rasipnoga sina. Jer ga je čekao vidio ga je kako izdaleka dolazi – govori nam naš Sveti Otac. Kome smo mi to pomogli ovih mjeseci ili godina a da to nije bilo vezano uz posao iz koristi, da to nije bio član naše obitelji ili prijatelj?
Ovim izjavama koriste se uglavnom jadni ljudi koji žive kao da će trajati zauvijek, a već i kod najmanje zubobolje pokazuju svoju nemoć. Donekle bi se dalo shvatiti kad to rade nevjernici ili ateisti, ali zanimljiv je provjereni podatak da su to izjave uglavnom onih koji se deklariraju kao vjernici. Postoji bezbroj slučajeva gdje oni za svoje prijatelje, članove obitelji ili prijatelje s posla i škole, koji se promijene, okrenu Bogu i vjeri, kažu da su prolupali! Bolji su, pošteniji, vrjedniji, iskreniji, spremniji za pomoć… U našem svijetu na žalost, to su sasvim dovoljni razlozi da te tvoji najbliži (prvo oni) optuže kako si skroz prolupao. Sve ovo vrijeme dok su takvi živjeli u totalnoj suprotnosti s našom vjerom, oni su bili face, zanimljivi…
Ako si i nakon svih mojih gore navedenih odgovora još uvijek na svojem stajalištu i mišljenju, moje protupitanje je samo jedno: Zar ćeš dozvoliti da te takva kriva stajališta i razmišljanja zauvijek odvoje od tvoje vjere, crkve, velike milosti i prevelike ljubavi našeg Nebeskog Oca, Njegovog Presvetog Sina i Njegove Milosrdne Majke Marije?