Bliži nam se hodočašće Gospi Vukovinskoj i devet dana zavjetnog hoda od Mraclina do Vukovine. U vjeri i nadi da će nam se ove godine pridružiti više ljudi nego prošlih, odlučio sam napisati pismo svojem prijatelju. Sastoji se od pet dijelova koji komentiraju uobičajene izlike i objavljujem ga u pet objava.
Svakodnevno slušamo izlike poput ovih: Dobar sam čovjek, ne kradem, ne varam, tu i tamo nekaj malo zgriješim. Kaj ću ići u crkvu, pogledaj ljude koji tamo idu, više su grješni od mene, gle kakav svećenik vozi auto, ionako samo špota one koji dolaze na misu, ja se doma pomolim, kakva ispovijed. Da ima Boga ne bi bilo nepravde, ratova, bolesti…
II. Kaj ću ići u crkvu, pogledaj ljude koji tamo idu, više su grješni od mene:
Da li si ti bez grijeha? Isus nije osuđivao ljude koji su pljuvali po njemu, mučili ga i razapeli, čak je molio za njih: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ (Lk. 23,34). Ti s tom izjavom stavljaš sebe iznad Isusa? Ne znaš tko s kakvim problemom kod kuće živi, ne znaš tko kakav životni križ nosi. Zbog čega misliš da si vrjedniji od njega? Jer imaš više novaca, veću kuću ili auto? To ti može biti samo minus kad dođeš pred Boga. Već kad kažeš tu rečenicu sagriješio si jer oholost i omalovažavanje drugih je grijeh! Sv. Ivan je napisao: «Tko kaže da nema grijeha, lažac je!» Mi koji idemo u crkvu nismo idealni, grešnici smo, svjesni smo toga i upravo zato osjećamo potrebu ne samo popraviti nepravdu nanesenu bližnjemu i grijehe izbjegavati, nego se nastojimo s Bogom izmiriti i zamoliti da nam oprosti na onaj način kako je on po Isusu odredio – kroz sakrament ispovijedi. Pa već sama činjenica da ne idem u crkvu je grijeh koji ponavljam svake nedjelje. Da nisam ništa drugo sagriješio, imao bih razloga nakon par mjeseci ili čak godina doći na ispovijed! Međutim, postoji mnogo važniji razlog zašto katolici idu u crkvu. Misa je kamen temeljac našeg vjerskog života zbog onoga što leži u njenom srcu: Euharistija. To je izvor svega života za katolike, koji vjeruju da kruh i vino postaju pravo Tijelo i Krv Isusa Krista. To nije samo simbol Boga, već nam se Bog fizički objavio na način na koji to inače ne doživljavamo kroz osobnu molitvu. Isus je rekao: ”Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.” (Iv 6, 53-54). Mi poštujemo Isusove zapovijedi uzdajući se u to obećanje svaki put kad idemo na misu. Štoviše, Euharistija – zajedno sa svim ostalim sakramentima – je dostupna samo onima u Crkvi. Kao članovi Crkve, Kristovog vidljiva tijela ovdje na Zemlji, naši su životi intimno povezani sa životima drugih u toj Crkvi. Naš osobni odnos s Bogom je od životne važnosti, ali mi također imamo odgovornost živjeti kao vjerni članovi Kristova tijela. Nije dovoljno samo biti ”bolja osoba od drugih”.
Ovim izjavama koriste se uglavnom jadni ljudi koji žive kao da će trajati zauvijek, a već i kod najmanje zubobolje pokazuju svoju nemoć. Donekle bi se dalo shvatiti kad to rade nevjernici ili ateisti, ali zanimljiv je provjereni podatak da su to izjave uglavnom onih koji se deklariraju kao vjernici. Postoji bezbroj slučajeva gdje oni za svoje prijatelje, članove obitelji ili prijatelje s posla i škole, koji se promijene, okrenu Bogu i vjeri, kažu da su prolupali! Bolji su, pošteniji, vrjedniji, iskreniji, spremniji za pomoć… U našem svijetu na žalost, to su sasvim dovoljni razlozi da te tvoji najbliži (prvo oni) optuže kako si skroz prolupao. Sve ovo vrijeme dok su takvi živjeli u totalnoj suprotnosti s našom vjerom, oni su bili face, zanimljivi…
Ako si i nakon svih mojih gore navedenih odgovora još uvijek na svojem stajalištu i mišljenju, moje protupitanje je samo jedno: Zar ćeš dozvoliti da te takve osobe i njihove slabosti zauvijek odvoje od tvoje vjere, crkve, velike milosti i prevelike ljubavi našeg Nebeskog Oca, Njegovog Presvetog Sina i Njegove Milosrdne Majke Marije?