Bliži nam se hodočašće Gospi Vukovinskoj i devet dana zavjetnog hoda od Mraclina do Vukovine. U vjeri i nadi da će nam se ove godine pridružiti više ljudi nego prošlih, odlučio sam napisati pismo svojem prijatelju. Sastoji se od pet dijelova koji komentiraju uobičajene izlike i objaviti ću ga u pet objava.
Svakodnevno slušamo izlike poput ovih: Dobar sam čovjek, ne kradem, ne varam, tu i tamo nekaj malo zgriješim. Kaj ću ići u crkvu, pogledaj ljude koji tamo idu, više su grješni od mene, gle kakav svećenik vozi auto, ionako samo špota one koji dolaze na misu, ja se doma pomolim, kakva ispovijed. Da ima Boga ne bi bilo nepravde, ratova, bolesti…
I. Dobar sam čovjek, ne kradem, ne varam, tu i tamo nekaj malo zgriješim:
U koga ti vjeruješ? Tko je tvoj Bog? Da li se klanjaš svojoj dobroti ili Isusu i Mariji? Naša katolička vjera prema Svetom pismu nalaže nam redovno, bar nedjeljom, ići na svete mise, na ispovijedi, na duhovne obnove. Sve tamo navedene stvari i riječi, misliš da i nije baš sve u životu kao što piše u Bibliji? Oprosti prijatelju, ali ti onda nisi katolik. Možda živiš neku svoju novu vjeru, ili si Jehovin svjedok ili budist? Ako netko misli da je grijeh samo ako nekoga ubijem, opljačkam ili mu zapalim kuću, onda se grdno vara. A to što iz firme stalno nešto potkradam? A to što novac trošim na kladionicama, poker-aparatima i kartanjima umjesto da ih uložim u svoju djecu i obitelj? A to što psovkom uvrijedim Boga, bračnog druga i djecu? A to što mjesecima nisam bio kod starih roditelja? A to što ne razgovaram s roditeljima, bratom ili sestrom zbog kuće, njive, novca? A to što svojim opijanjem malo-pomalo vrijeđam svoju obitelj i rasipam zarađeni novac? A to što uvijek imam vremena s društvom za pivo, ribolov, sport, a već davno nisam pošteno razgovarao sa svojim djetetom ili bračnim drugom? Možemo nabrajati u nedogled! Zar to nisu veoma loše stvari? Bog kaže da jesu! I opet na kraju isto pitanje: U koga ti vjeruješ? Tko je tvoj Bog? Da li se ti klanjaš svojoj dobroti ili Isusu i Mariji?
Ovim izlikama koriste se uglavnom jadni ljudi koji žive kao da će trajati zauvijek, a već i kod najmanje zubobolje pokazuju svoju nemoć. Donekle bi se dalo shvatiti kad to rade nevjernici ili ateisti, ali zanimljiv je provjereni podatak da su to izjave uglavnom onih koji se deklariraju kao vjernici. Postoji bezbroj slučajeva gdje oni za svoje prijatelje, članove obitelji ili prijatelje s posla i škole, koji se promijene, okrenu Bogu i vjeri, kažu da su prolupali! Bolji su, pošteniji, vrjedniji, iskreniji, spremniji za pomoć… U našem svijetu na žalost, to su sasvim dovoljni razlozi da te tvoji najbliži (prvo oni) optuže kako si skroz prolupao. Sve ovo vrijeme dok su takvi živjeli u totalnoj suprotnosti s našom vjerom, oni su bili face, zanimljivi…
Ako si i nakon svih mojih gore navedenih odgovora još uvijek na svojem stajalištu i mišljenju, moje protupitanje je samo jedno: Zar ćeš dozvoliti da te takva kriva stajališta i razmišljanja zauvijek odvoje od tvoje vjere, crkve i velike milosti i prevelike ljubavi našeg Nebeskog Oca, Njegovog Presvetog Sina i Njegove Milosrdne Majke Marije?