Polako se sliježu dojmovi stote obljetnice kulturno umjetničkog amaterizma u Mraclinu. Mnogo je ljudi bilo uključeno u projekt, vodstvo Društva prima brojne pohvale sa svih strana za organizaciju i atmosferu koja se prošlog tjedna događala u Mraclinu. Nemoguće je pobrojati sve ljude, firme, udruge i članove koji su dali sebe kako bi proslava bila uspješna. Zahvalili smo se voditeljima, sponzorima i donatorima, podijelili priznanja zaslužnim članovima i obiteljima, gradskim čelnicima koji podupiru naš rad proteklih godina, voditeljima pojedinih projekata… Dječji susreti, mraclinski tamburaški spomenar – večer sjećanja na mraclinske tamburaše, svečana sjednica te veliki folklorni koncert bili su vrhunac proslave. Puno se pričalo o produkciji, šatoru, kvalitetnom programu, odličnoj organizaciji.
No, nešto smo ipak zaboravili.
Na pozornici se tijekom sedam dana pojavilo preko 100 aktivnih članova Dučeca, obučenih u narodne nošnje – od najmlađih plesača i tamburaša, vokalne skupine, velikog tamburaškog orkestra, veteranske i prve folklorne skupine koja je izvela nekoliko koreografija. Na pozornici smo mogli vidjeti 100 kompleta narodnih nošnja – od turopoljskih, međimurskih i prigorskih do bunjevačkih i ličkih. Većina tih nošnji je u vlasništvu Društva, fundus se godinama marljivo skupljao, čuvao i održavao. Pitamo li se ikada tko o tome brine, i tko je zaslužan da su svi članovi Dučeca izgledaju besprijekorno? Marica Cvetnić, samozatajna žena, marljiva, žena u čijoj je prostoriji proteklih tjedana svjetlo na Dučecu gorilo duboku u noć dok je pripremala nošnje ili šivala zadnje komade koji nedostaju da svi budu obučeni kako treba. Uz pomoć svojih kćeri – Ane Cvetnić i Marije Cvetnić Hubak – Marica je uspjela u tome da se danas možemo ponositi da su naši članovi tijekom proslave izgledali prekrasno. Pazilo se na svaki detalj, svaku mašnu i kraluž, na svaki fertun i menten, na svaku nit na narodnim nošnjama i mislim da su to prepoznali i naši članovi i publika. Nošnje su naše blago koje moramo čuvati i prema kojem se moramo odnositi s poštovanjem. Uz ljude, to je ono najvrjednije što Društvo posjeduje.
U ime svih članova Dučeca, i u svoje osobne ime zahvaljujem se gđi. Marici Cvetnić i njenim kćerima na velikom trudu i angažmanu proteklih tjedana. Možda je ova zahvala trebala biti u nekom drugom trenutku i obliku, no znam da mi to one neće zamjeriti. Hvala vam od srca.
Matija Kos, 21. lipnja 2022.
Foto: Mario Žilec, Andrej Čubra, Vlado Vinetić
