Jučer mi je u posjeti bio moj ujak Jura Cvetnić Amerikankin, čovjek kojeg još uvijek zanima sve što je vezano za i uz Mraclin. U našem razgovoru o aktivnostima Mjesnog odbora, predložio mi je da me odveze na jednu lokaciju koja se nalazi nadomak sela, lokaciju koja nije nimalo reprezentativna. Zove se „Općinska šudrana“.
Nakon kratke vožnje stigli smo do mjesta na kojem je prizor zastrašujući. Nekoliko bala slame tinjalo je, dok se je gusti dim dizao u zrak. Odmah mi je glavom proletjela misao, kako je moguće da netko zapali slamu i bez kontrole ostavi vatru koja bi na ovim visokim temperaturama mogla prerasti u veliko požarište, jer je sve okolo suho. Ovo je mjesto zločina! Da, dobro ste pročitali, prizor koji mi je bio pred očima zaista je mjesto zločina, djelo bića koje zovemo čovjekom.
Pristup je moguć sa svih strana, cestom uz nasip kanala Sava – Odra, pa vjerujem da ovdje otpad ostavljaju ljudi, ne samo iz Mraclina, već i iz okolnih sela. Tko bi ga znao čega tu sve nema! Od odjeće, šindre koja je pokrivala stotinjak kvadrata krova nečije kuće, televizora, plastičnih kanti i cijevi, raznih sadržaja, možda i opasnih, o kojima ne želim niti razmišljati, a lijepo upakiranih u vreće. I ne samo da se ovdje zatrpavala jama Općinske šudrane, već se smeće rasprostire i na privatnim posjedima naših mještana, na zemlji koja je nekada hranila.
Da bi se ovaj sav otpad zbrinuo na zato određenom mjestu, potrebna je teška mehanizacija, a vjerojatno godine da se okoliš očisti od zagađenja. Možda će se netko prepoznati u ovom zločinu, pa ga pitam može li mirno spavati, kakva mu je savjest, mirna, čista???? Kakav to čovjek moraš biti da prirodi koja te okružuje radiš ovakav zločin!!!!???
