Kraj je godine, svi nekaj biraju. I kad treba i kad ne treba krajem godine se bira. Gdo je bil najbolji, gdo je najviše doprinel, gdo je najmenje kvara napravil; sve je to podložno kojekakvim izborima. Gdo je najbolji športaš, koja je glumica – a koja je momentalno tv ili radijska voditeljica – bila najlepša, koja je pevačica snimila najviše spotova u bazenu, a koja okružena mišićima svih tih ‘tjelesnjaka’, pa koja je mogla najviše bespotrebno pripovedati. Pa zatim, koji je nogometaš najviše ‘napravil na nogi’, ko je najviše sličan Draženu Petroviću, gdo je najbolji v regije po pitajnu varanja, obmanjivanja i vlastite promocije (e tu je konkurencija zasigurno najjača), a ko se najviše put javil za reč v rvackom saboru i povlekel tablicu z natpisom ‘replika’. Pa gdo je najviše penez pokral z gradske blagajne v Slavonije, a gdo v Karlovcu, te gdo je najviše zaposlil stranačkih istomišljenika na onim mestima gde ih je ionak, praf za praf, preveč i nisu baš potrebni, kaj je je… I sve u brojkama, i sve u riječima, ali nigdje slike, a bogme retko ni tona; corpus delicti se išče, dakako. Ako baš mora.
Kad već svi biraju i portal Mraclin.hr ima svoj izbor. Naravno, da stvari ne bi krenule po zlu ja ću se pozabaviti – Mraclincem godine. O Mraclinčicama, dakako, sve najbolje, sve najljepše, ali – bi rekli v Gruntovcu – sem ni najboljše vpučen, pa… A mnoge bi i zamerile, dodale da nemam pojma (kao da ja toga nisam svjestan), da ne znam plesati i tak to. A kak najpoznatiji Štuban još uvijek obitava v Gruntovcu mi se ‘gruntovečke retorike’ još uvijek pridržavamo…
BROJ PET – NITKO
Omiljena kategorija svih izbora je zajednički nazivnik – NITKO. Tu se svi mi pronajdemo, jer dovoljno je dana kroz godinu kada je osjećamo kao NITKO, kada smo umorni i sumorni kao NITKO, kada nas NITKO ne želi u blizini i kada nam NITKO ne može pomoći. NITKO nam nije kriv kaj su nam kolnici uski i grbavi, a pločnika nema, a NITKO nam, ako nećemo sami, neće ni pomoći. Zato NITKO – zasluženi Mraclinec broj pet.
BROJ ČETIRI –Vitomir ŠTUBAN
Gle, kakav bi to bil izbor kojeg piše Štuban, a ne ga nijednog?! Nikakav. Vito, foto by Vito, je naš najzaslužniji i najuvaženiji član i jedan od najpoznatijih Mraclincef. Kad krivo procijeni broj gledatelja na našem najvećem stadionu svi ga zezaju; kad tu i tam napiše da je nogomet slab, da ne kaže jedva gledljiv, opet svi njega špotaju. Treba zdržati sve te kritike i ostati imun. On je zato u svemu – u vatrogastvu, u nogometu, u veteranima Domovinskog rata, kaže da je nekad i plesal u KUD-u, danas piše o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu (od Buševca, preko Bune do Velike Gorice), a kak Rođo ne želi da ga hvalimo (i slavimo), a kum Zdravko ‘se gnuša zapada’… Vito je ove godine bil poslušan muž svoje žene, prisutan na svim domjencima i feštama, napisal je tisuće riječi koje je naplatil sa dva-tri naslova, poslikal je tisuće slika koje je naplatil sa tri-četiri naslova i ako je ‘igdo bil Štuban ne mestu’ onda je to naš Vitko, Vitomir Štuban, Šarga se piše.
BROJ TRI – Vjekoslav KOVAČIĆ
Gle, kakav bi to izbor bil bez jednog Kovačića. Nikakav. Izbor bez Kovačića i nije izbor. To je više farsa. A konkurencija kod Kovačićef je velika. Eto, Marijan baš ovih dana dovršava radove na čuvenom Kokotanovom čardaku. On bu tak lepi da ga dva Halida ne budu mogla opjevati. Z njega se baš nikakva pjesma ne bu čula. Ali pjesma i sve oko nje obilježilo je jednog od Mraclincev godine, a to Vjeko sigurno je. Već stanovito vrijeme sve se kreće i pokreće iz njedara tog našeg KUD-a, a ak društvo štima znači da mu precednik ni za hititi. Kaj da Vam više pripovedam, sve ionak bolje znate od mene. A u tvrtki isto sve štima, šetnje po noći su mu se doduše smanjile, trebalo je odraditi sve te svadbe, ali zato ljetni tenis – Đis, Rocky i Kova – to još nekak i ide. Vjekoslav Kovačić, Mraclinec broj tri ovoga leta; da ni malo prenisko plasiran? Kaj znači, sve je to ionak – odokativno!
BROJ DVA – MRACLINSKI MUŽ KAO TAKAV
Mraclinskog muža kao takvog, a to svi znamo, nazivaju parikožar. Pari se s najboljima, od posebne je kože, izdržljiv koliko treba ili taman i ne da se za..bavati baš svakome, posebno ne za povremene namjene i usputno. Kad se treba primiti za džep ili za čokanjec, tu je mraclinski muž kao takav – jak. Kad se treba primiti kolinja, kotla ili kopanja tu također nikakvih problema nema i ne smije biti.
Mraclinski muž kao takav neće više ispijati samo kave. Aktivirat će Zakon dva stopala koji jednostavno kaže: Ako ne možeš nešto napraviti ili doprinijeti ili ako ne možeš nešto naučiti uporabi svoja dva stopala i idi dalje. Nestani.
Mraclinski muž smatra da bavljenje tuđim životima treba proglasiti olimpijskom disciplinom. Naime, svi su u treningu, a postoje i različite discipline: tračanje na blizinu i na daljinu, tračanje na kavi, na eventima, tračanje preko društvenih mreža i tračanje porukama. Mraclinski muž je na tim mjestima izgubio doticaj s tračevima na vlastiti račun, što naravno ne znači da su ga prestali tračati. Izgubil je i Martinje ove godine, pa se gazda Trumbetaš s pravom pital – pa kakvi ste vi to muži? Mraclinski.
BROJ JEDAN – RATKO CVETNIĆ
Ne znam kako je sa vama, ali znam mnoge ljude koji imaju punu kuću uspomena, manje ili više prašnjavih. Koji čuvaju dogorjele svijeće iz nekih bitnih trenutaka, ulaznice sa koncerata na kojima se ni datum ni izvođač više ne vide, osušene ruže i kutije od davno izgubljenih stvari, nakita ili sačuvanih pisama. Mnogima se tako po ladicama života nalaze i ljudi koji im guše prostor, zagađuju atmosferu i nude loše vibracije. Ratko će uvijek ponuditi mir, toplu riječ, rakiju i neke zaboravljene misli i citate. I moć.
Nemamo više kaj za dati im, tako barem mislimo, kao ni oni nama. Ali eto, tu smo zbog starih dobrih vremena koja čuvamo i tu su negdje oko nas. Dok konačno ne odlučimo da pospremimo svoj život. Lijepe riječi volimo čuti. Slušamo ih od Ratka. Tada nam uvijek i redovito pokloni nešto. Barem imamo nekoga.
Potrebno je vrijeme da shvatimo da sreća nije pun džep, nego puno zagrljaja. Potrebno je da sve prođe da konačno uvidimo vrijednost uspomena i ljudi s kojim smo ih stvarali. Potrebno je zimu prihvatiti samo kao zimu, a ne kao sjećanje na ono čega više nema. Nema nas. A ima Ratka.
Preostalo je još nekoliko dana ove 2017. godine. Uskoro ćemo datume pisati malo drugačije, a neki će ispraćaj ove stare godine iskoristiti kao neki novi početak. Dragi su mi ljudi koji vjeruju u nove početke, u druge prilike, u promjene. Ja, s druge strane, ipak mislim da će 2018. biti tek nastavak svega što je prošlo. Predobro poznajemo sebe. Nećemo se nikad promijeniti. Dragi moji i naši, Mraclinčice i Mraclinci – sve Vam najbolje! A ak i kaj zamjerite, sve ću Vam oprostiti!