Parta je dio tradicionalne narodne nošnje u Turopolju, Posavini i Pokuplju. Svaki od tih krajeva ima svoje posebnosti. Turopoljska parta je ukrašena nakitom, najčešće staklenim te ima cvjetove od različitih materijala. Vezala se oko “kofrtajna” mladih djevojaka i često je bila pokazatelj imovinskog stanja djevojke koja ju je nosila.
Prije više od četrdeset godina meni je partu napravila moja susjeda Kata Galekovic – Cofečkina. Nosila sam je na brojnim nastupima, a onda je nestala. U više navrata sam pretražila sva moguća mjesta u kući ne bih li je našla, ali parte nije bilo. Danas ujutro, dobra duša je donijela partu mojoj kćeri, partu koja je ležala sva ta desetljeća u nekoj ladici. Pojma nije imala čija je. Moja kći je veselo doskakutala noseći u ruci partu i rekla mi: Pogledaj kaj sam dobila. Zanijemila sam. Iste sekunde sam prepoznala svoju partu.
Sasvim je nebitno kako je ona završila u toj ladici, bitno je da se vratila doma. Na sličan se način vratio i plavi fertun. Splet okolnosti ili prst sudbine, stvari davno otpisane našle su načina kako se vratiti u prave ruke. Ne moram naglašavati da je tu sentimentalna vrijednost na prvom mjestu. Napokon je zaokružena jedna priča o dragim stvarima koje se opet nalaze tamo gdje pripadaju.