IN MEMORIAM – PETAR BALAS
Ostaje nam tuga, ostaje nam praznina, ostaje nam i ponos što smo te imali u našim redovima. Na desnom krilu; uvijek na desnom krilu. Ako smo išta naučili od tebe to je da si nas okupljao u beskrajnim raspravama o našem jedinom klubu, da si svakom prilazio sa iskrenim riječima i bez fige u džepu, da si nas naučio što znače druženja i riječi u tišini tih jutara ili onih predvečerja, danas je ionako svejedno. Ostala su sjećanja. ‘Kada umrem spalite me, a onda pepel hitite po desnom krilu, v Grabi. Ke bum v Vukovini delal, ne bum valjda gledal Jelačića’, završavao je usred nekakvih dugih nogometnih razgovora priče o svojem kraju. Priče o ljubavi prema svom klubu, prema svom Mraclinu i svojoj Grabi.
‘Ja idem po desnom krilu, prejdem jenoga, prejdem drugoga, dojdem do crte i centriram povratno; a oni još na centru!’, znao je veličati svoje nogometno znanje i brzinu na tom desnom krilu. Jednom je zgodom, po njegovoj priči, pozvao oca da ga gleda kako igra i da ponudi vlastiti sud o njemu kao nogometašu. Nakon odgledane utakmice tata je samo izjavio – Peter, meni se čini da su za ovo potrebne velike brzine!
Ostaje nam tuga, ostaje nam praznina, ostaje dakako i ponos, na njega smo posebno ponosni, što smo kao klub poznavali i imali ovakvog člana, navijača i čovjeka. O njegovoj prevelikoj ljubavi prema klubu, sve govori detalj da je i na onaj svijet otišao u majici NK Mraclina. Do susreta na ‘desnoj strani’, do ponovnih razgovora i dilema, neka ti je mir i spokoj!
