Sedmog dana studenog 2008.godine Vito Štuban ‘kadrira’ tribinu mraclinske Grabe. Igrana je još jedna utakmica, ostvarena je još jedna pobjeda u nizu. Mraclinska Graba, nova Graba, prije 11 godina nije znala za poraze, točnije tek su rijetki u ta vremena najvećih postignuća kluba znali uzeti bod. Tribina je bila uglavnom kvalitetno popunjena.
U desnom gornjem kutu okujska delegacija na čelu sa danas ponajboljim hrvatskim nogometašem Marcelom Brozovićem, oko njega njegovi pajdaši Bermanac, Dvorneković, Juraj Golubić, a lijevo do nogometnog pajteka Dragutina Krizmanića je i ostatak okujskih nogometnih zaljubljenika – kompletna obitelj Brebrić. Na utakmice smo još svi pomalo prihajali, pohađao ih je i stari prec Marjanček, prijatel mu Benđo, gazda Mladen, stari Cvetko. Beli Vincek je u društvo našeg neprežaljenog Žine i Ivana Dandića, tu je i buraz Žac, Luka, Lovro, Vinko, mali Čeč, vječni naš Juraj… Desno dolje dva poznata haklera i španera – Pelc i Kadlec. Tu je i bračni par Lučić, kojeg i danas možete sresti na istom mjestu mraclinske tribine, Ratko Cvetnić nogometaš, stari Zgodić, Cetić je valjda imal tri žuta ili tak nekaj… Buševski Nenad Vlahovac je došao pogledati mraclinski tepih. Nije mu našao zamjerke. Graba 2008.godine. Kao i svega i tih se dana uvijek lijepo prisjetiti.