Mnogo dirljivih, pa i potresnih trenutaka donijela nam je večer posvećana Državnoj dječjoj koloniji Mraclin, osnovanoj 1930. godine. Kolonija, kroz koju je u prošlo oko 1300 djece, uspostavila je udomiteljsku praksu koja se u našem selu pod nazdorom medicinskih i socijalnih vlasti odvijala kroz nekoliko desetljeća, te je svojim djelovanjem u značajnoj mjeri oblikovala Mraclin kakav danas poznajemo.
Dr. sc. Jadranka Božikov, dugogodišnja ravnateljica Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar”, u svom je uvodu dala pregled općih prilika koje su vladale u međuraću, te u tom smislu i jedinstven značaj Štamparove vizije. Posebno je naglasila da se u Mraclinu u vrijeme asanacije nije samo zidalo i cementiralo, nego je kroz mnogobrojne tečajeve i osposobljavanja podizano higijensko i opće obrazovanje stanovništva.
– Za Štamparovo je doba karakteristično – naglasila je dr. sc. Božikov – da tada vidimo mnogo različitih ljudi i institucija koje sve usklađeno djeluju s ciljem zajedničke dobrobiti, osobito dobrobiti onih najmanjih,
Voditelj programa Ratko Cvetnić predstavio je diplomski rad g. Jurja Križanića iz 1957. godine koji daje veoma realan pogled na povijest Kolonije: premda su motivi udomiteljskih obitelji bili u prvom redu ekonomski, ogromna većina štićenika sa svojim je udomiteljskim obiteljima ostala u trajnoj vezi, što pokazuje – piše Križanić – da je projekt Kolonije od početka bio postavljen na održivim i vrlo konstruktivnim temeljima.
U središnjem dijelu večeri bio je prikazan prigodni dokumentarac “Dječja kolonija Mraclin – naši igenci i njihove priče”, snimljen u Dučecovoj produkciji. Po ideji Vjekoslava Kovačića scenarij je razradio Ratko Cvetnić, a u realizaciji su sudjelovali još i Marko Kovačić, Ivan Žordić te jedini profesionalac u ekipi, montažer Mario Žilec. Sudeći po reakcijama, kako protagonista filma, tako i publike, film je u potpunosti pogodio temu, pa ostaje i kao izazov profesionalcima koji bi temu željeli obraditi sa jačim ambicijama.
Na kraju se dupkom ispunjenoj Zgradi obratio g. Viktor Tarandek, jedan od nekadašnjih pitomaca Kolonije. U emotivnom obraćanju istaknuo je iznimnu ulogu Mraclina u ovom socijalnom projektu, podsjetivši kako mnogi igenci i danas kucaju na naša vrata – a to su izbjeglice, osobito oni najmanji među njima, koji pred evropskim granicama traže svoje pravo na mirno djetinjstvo.
– Kad smo mi kucali, nama je Mraclin otvorio svoja vrata – zaključio je g. Tarandek čiji su kratki govor nazočni ispratili burnim pljeskom.
U umjetničkome dijelu programa – na početku i na kraju večeri – nastupila je ženska vokalne sekcija Dučeca, uz pratnju Dučecovih tamburaša.
