American Medical Association (AMA) je 2013. godine debljinu proglasilo bolešću koju treba liječiti i protiv koje se treba boriti. I mnoge druge američke zdravstvene organizacije su podržale ovu odluku, neke su čak i ranije tako odlučile, iako je ova odluka za mnoge još i danas kontroverzna. Postoje mnogi koji misle drukčije.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira prekomjernu tjelesnu težinu i debljinu kao prekomjerno nakupljanje masnoga tkiva koje predstavlja rizik za zdravlje. Najpopularniji kriterij je Indeks tjelesne mase ili Body Mass Indeks (BMI), koji se dobije kada se težina u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima. Osoba s BMI većim od 30 smatra se debelom, od 25 do 30 s prekomjernom težinom.
U Americi je debelo skoro jedna trećina odraslih i 17% djece u dobi od 2 do 19 godina. Procjenjuje se da je 2010. u svijetu bilo 500 milijuna debelih i oko 1,4 milijarde ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom. Ako mislite da je 500 milijuna mnogo, što kažete na 700 milijuna 2015.? A koliko ih je tek danas?
Debljina je veliki zdravstveni rizik, povećava opasnost za cijeli niz bolesti kao što su dijabetes tipa 2, srčano-žilne bolesti, visoki tlak, moždani i srčani udar, rak dojke i debelog crijeva, degenerativni artritis. Debljina smanjuje kvalitetu života i funkcionalnost te povećava smrtnost. Liječenje debljine kao i bolesti uzrokovanih debljinom financijski ugrožava zdravstvene sustave mnogih zemalja. Epidemija debljine danas je veći problem od gladi u svijetu. Glad bi se mogla iskorijeniti, samo je pitanje novca. No, s debljinom očito ne znamo kako, jer su brojke iz godine u godinu sve gore.
Gdje smo tu mi?
U Hrvatskoj je debelo 18,7 posto, dok prekomjernu težinu ima 57,4 posto stanovnika. Zabrinjava što broj debele školske djece zadnjih godina naglo raste. Hrvatski sabor je odredio Hrvatski dan osviještenosti o debljini koji se ove godine obilježavao 16. ožujka. O tome je održana i konferencija u hotelu Dubrovnik pod nazivom „Debljina – uzroci, posljedice, prevencija i liječenje“.
Očito je da je situacija ozbiljna. Očekuje se da će u mnogim zemljama generacija djece po prvi puta živjeti kraće od svojih roditelja, i to baš zbog debljine. Očito je i da se puno toga poduzima. Ili barem pokušava poduzeti, jer je također očito da se ne uspijeva jer je debelih sve više. Možda nisu prepoznati uzroci debljine? U nekim osvrtima s konferencije u Zagrebukao glavne uzroke se navelo premalo kretanja i preveliki unos hrane. To znači da smo si, ako smo debeli, sami krivi.
Mnogi se ne slažu s ovime. Kako može biti bolest nešto što nastaje samo ako se jede previše? I može se izliječiti odlukom da se jede manje. Neki vele da je konačno izmišljena bolest koja ne boli, od koje se ne umire, koja je neizlječiva i izmišljena je samo zato da se šalju računi osiguravajućim kompanijama. Veli se također: debljina je bolest koja ubija milijune, košta milijarde, a lijek je besplatan. Jesti manje. Često je i mišljenje da debljina nije bolest, već samo potiče razvoj nekih drugih bolesti. Isto tako, imamo ljude koji su debeli a potpuno zdravi. I BMI nije baš neki kriterij. Ovisi jako o konstituciji tijela. Je li možda zbog BMI 30 Mirko Filipović bolestan? Ne bih baš rekao. Znači li da nekoga tko je debeo ne morate zaposliti jer je bolestan?
Zagovornici debljine kao bolesti imaju protuargument. Ako nečiju debljinu ne želimo liječiti zato jer je dotični postao debeo svojom voljom, to je isto kao da odbijemo liječiti rak pluća jer je oboljeli svojom voljom uvlačio dim cigarete?
Na naslovno pitanje neću dati odgovor, jer ja osobno nemam o tome jednoznačni stav. Radije ću za sljedeće javljanje najaviti drugo pitanje: Jesu li si debeli ljudi sami krivi ili su možda žrtve? Tu imam vrlo jasno mišljenje i rado ću ga podijeliti s vama.