Čak i u ovo doba koje nas navikava na neočekivane odlaske, jutrošnja vijest o smrti Davora Štubana Šorea potresla je Turopolje, ali prije svega, njegov Mraclin. U Turopoljskom leksikonu, kapitalnom izdanju na čijem je stvaranju surađivao protekle tri godine – i čiji izlazak iz tiskare na žalost neće dočekati – zabilježen je u prvome redu kao sportski djelatnik:
“Osnovnu školu pohađao u Mraclinu i Vukovini, a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je 1989. diplomirao na Fakultetu političkih nauka. Do 1996. radio je u privatnoj tapetarskoj radionici u Zagrebu, a potom se zaposlio kao glavni tajnik Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice, u osnutku koje je i sudjelovao. Na tom mjestu više od dva desetljeća sudjeluje u mnogobrojnim sportskim aktivnostima u Turopolju te zavičajno područje predstavlja u radu drugih sportskih udruga: početkom 2000-ih bio je član Ureda za lokalni šport Hrvatskoga olimpijskog odbora, a od 1997. član je Izvršnoga odbora Zajednice športskih udruga i saveza Zagrebačke županije. Igrao je nogomet u svim uzrasnim kategorijamaNK Mraclin, a kao član seniorske momčadi dvaput je osvojio općinsku ligu. Nakon završetka igračke karijere, dugogodišnji je član uprave i vodstva kluba, trener mlađih uzrasta, a 2003–05. bio je i predsjednik kluba. Sudionik je Domovinskoga rata. Od poč. 1990-ih bavio se i novinarstvom, bio je dopisnik Sportskih novosti, urednik sportske rubrike u Glasniku Turopolja, pokretač mjesečnika Tursport, koji je postao prilog Glasnika Turopolja. God. 2019. pokrenuo je sportski časopis Retrovizor. Osobito se istaknuo publicističkim radom, obrađujući teme iz povijesti turopoljskoga sporta. Prvu knjigu ‘Legende turopoljskog nogometa’ objavio je 2000, u suradnji sa Stjepanom Cvetkom 2002. objavio je ‘Mraclinački nogometni memento’, a 2017. bio je glavni urednik monografije Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice, ‘Velikogorički šport 1996.–2016.’, u kojoj su opsežno prikazana sportska postignuća turopoljskih sportaša. God. 2020. objavio je naslove ‘Leksikon velikogoričkog sporta’ i ‘Košarkaški klub Gorica – 50 godina od osnutka'”.
Plodan publicistički nerv, ali i autentičan literarni dar, vodili su ga i izvan sportskih tema. Na našem portalu uvijek smo s nestrpljenjem čekali njegove nostalgičarske kolumne, koji put se ispod glasa ljutili što nas pušta čekati, ali znajući da ima sasvim svoju glavu mirili smo se s tim, uostalom kao i svi koji su imali prilike iskusiti ono konačno zadovoljstvo suradnje sa Šoreom. Ako kažemo da je odlazak preran, mislimo pri tome i na sve ono što je još mogao dati svojoj obitelji, rodnome Mraclinu, ali ne smijemo zaboraviti izuzetno plodan dužnosnički i novinarski rad kojim je obilježio turopoljski sport posljednjih četvrt stoljeća. Ne treba se zavaravati time da će ga biti moguće zamijeniti ili nadoknaditi; ostaje nam nada da će u sjećanju na Davora Štubana Šorea i dalje živjeti prostori koje je taj osebujni lik stvarao za sve nas. Počivao u miru Božjem.
