Na fotografiji s lijeva na desno: Smiljanović, Stjepan Galeković Brko, Vladimir Cvetnić Beli Gangin, Stjepan Kovačić Ribič, Vladimir Galeković Gajo
Svaka glazba ima svoje poklonike, pa je tako sredinom prošlog stoljeća i jazz našao svoje mjesto među mladima Mraclina. Okupilo se nekoliko zaljubljenika jazza i počeli su svirati. Željeli su da i drugi čuju tu glazbu te su htjeli i oni biti dio Društva.
Na sjednici upravnog odbora Društva 16. listopada 1954. raspravljalo se o tome. U zapisniku s te sjednice čitamo: „…. Budući da je naš tamburaški sastav na izmaku svoje karijere, potrebno je u Mraclinu osnovati novi plesni orkestar. U tu svrhu predlaže predsjednik (Vladimir Cvetnić Franekov) osnutak jazz sastava. Neki članovi posjeduju instrumente koji bi ušli u jazz sastav, jedino bi se bubanj morao kupiti, što iziskuje veliki novčani izdatak. Članovi su sporazumni s tim jer, prema sadašnjem stanju blagajne, to bi se moglo učiniti. Protivi se drug Cerovac s motivom da ne dolikuje kulturno-prosvjetnom Društvu da osniva glazbu tzv. divljačkog karaktera. Međutim, budući da ta glazba već potpuno prevladava svijetom, ne može ni naše selo ostati izolirano.”
Da je jazz pobijedio svjedoči nam i zapisnik sa sjednice od 12. prosinca 1954. „Na prijedlog predsjednika u sastava sadašnjeg jazza ušla bi 2 tamburaša. Nakon duljeg raspravljanja zaključeno je da sviraju naizmjence tamburaši i jazz. Kao rukovodilac jaz sastava zadužuje se Stjepan Galeković Brko, a za bubanj zadužuje se Vlado Galeković Gajo. Članovi jazz sastava moraju se potpuno pokoravati svim pravilima Društva. Njima se neće plaćati za sviranje na našim zabavama, a na zabavama drugih bit će sav honorar njima. Bubanj se neće posuđivati za svadbe.“
Osnovan je jazz sastav, ali su nedostajali još jazz truba i klarinet. Stoga su, na sjednici od 26. siječnja 1955. godine zamolili vodstvo Društva da se nabavi još jedan od ta dva instrumenta. Na zabavi od 13. veljače 1955. svirali su jazzisti. Vjerojatno su svirali još, ali kada ne navodi se u Dnevniku rada. Posljednju svirku imali su na vrtnoj zabavi 14. kolovoza 1955. godine.
Što se poslije dogodilo? Jazz se prestaje svirati. U zapisniku sjednice Upravnog odbora Društva, saznajemo tu činjenicu i što treba uraditi sa instrumenti.
„ Obzirom da jazz sastav ne radi, Franjo Cvetnić Esperant traži da se bubanj proda, a za taj nova dade popraviti bajs i beglajt kojega su članovi jazz sastava razbili.
Macek zahtijeva da se od onoga tko je bas razbio, traži da plati popravak, a bubanj spremi dok se ne jave novi svirači.“
Bubanj (bubnjevi) će biti spremljeni i dočekat će nove svirače u sastavu Peronospora, koji će zasvirati krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća.
IZVOR: knjiga “Zapevala tičica pisana”